Pravedan mir?

O čemu ako ne o miru bih vam piso, u ova nemirna  vrimena, štioci moji? Spomenut ću sve što mi pane na pamet na ovu temu.

Najprije mi  u pamet dolazi davno pročitana knjiga povjesničara i publiciste Renea Lovrenčića, Nemirni mir, u kojoj autor piše o dva desetljeća povisti svita (od 1918. do 1939.), zapravo o razlozima koji su doveli do tzv. Drugog svickog rata. Nažalost, taj davno opisani nemirni mir nije prestao s prestankom tog velikog rata nego je se nastavio sve do danas po nekim dilovima kugle zemaljske pretvarajući se u krvave ratove zbog toga što mnogi svicki čelnici nemaju mira u duši niti zdravlja u tilu; naime, obolili su i u duševnom i u tilesnom smislu. I umisto da liče tu svoju bolest, oni je rastepljuju oko sebe kad god im se pruži prilika.

Štioci moji, ne želim vas još više uznemiriti nego vas politička svakodnevnica uznemirava, već vas želim smiriti poticanjem na još veću molitvu, post i dobra dila, kako nam preporuča naša majka Crkva.

U tom smislu je i naš papa Lav XIV. 1. sječnja 2026., na Svicki dan mira, pozvo vas svit na ljubav, pravdu i zajedništvo, naglašavajući veliku opasnost sve većeg naoružavanja, straha i gubitka nade. Tada je Papa zaželio mir svima nama. Uočavajući nemirna vrimena papa Lav je proglasio ( od 10. 01. 2026. do 10. 01. 2027. ) godinom svetog Frane. Zašto baš njegovom? Pa taj je se čovik, nakon ratnih iskustava i zarobljeništva, potpuno posvetio propovidanju Božjeg mira i spasenja tvrdeći da je imao objavu za navještanje mira. Kao da nam je Papa reko da nas Bog bolje čuje kad se molimo u crkvama u kojima franjevci služe Bogu i narodu. Papa nam je Franinom godinom htio reći da je sveti Frano vrlo aktualan i nakon osamsto godina od njegove smrti; živio je i djelovo krajem 12. i početkom 13. stoljeća. Napomenimo da su njegovi sljedbenici došli u naše krajeve još za života svetog Frane.

Zbog svega navedenog ne poziva slučajno Međugorska Gospa na mir u dušama i mir među narodima. Kraljica mira skoro svakodnevno, ko hoće neka viruje, ko neće…, nas upozorava da bez mira nema spasenja potvrđujući riči svog sina u Matejevu (Mt 5,9) evanđelju napisane: Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati. Zar mogu veću nagradu od Boga dobiti mirotvorci? Nisu franjevci za svoj pozdrav slučajno odabrali pozdrav Mir i dobro. Zar nam triba još išta ako od Boga isposlujemo mir i dobro?

Međutim, nekim ljudima je draži nemir nego mir, pa se ističu u ugrožavanju mira u svitu. Zar takvi, npr., nisu i Putalj, i Trupac, i Natanjak, i …? Takvi samo potvrđuju onu narodnu: Sila Boga ne moli.

Nisu samo pojedinci „zaslužni“ za nemir, nego i njihove ideologije. U biti, i židovstvo i islam su neprijatelji mira; obje te ideologije glume boga na zemlji i htjele bi biti iznad svakog i svačeg milom ili silom.

I Putaljev krivoslavni plan je monstruozan, protivnik mira kao i on –  propagator globaliziranog komunizma. Ukrajince, kakvi su da su, Bog štiti od moskovskog bolesnika; neda da ih potpuno uništi. Sada je uočljivo da će Ukrajina,  uža ili šira, opstati zahvaljujuć Bogu, Euniji i svojim hrabrim ratnicima.

Moćna tajna, Kina, još uvik šuti. Ne znamo leže li se u njoj mir ili nemir. Samo Bog zna šta se skriva u njihovim petogodišnjim programima u znaku zmaja, lava.

Kad čovik razmisli o odnosu Trupca prema Papi, o odnosu Putalja i Trupca, o odnosu Trupca i Natanjaka, dolazi do zaključka da bi svoj trojici dobro došo jedan moćan, dobro s Bogom povezan egzorcist.

Zar su s Božije srane Trupčeve prjetnje papi Lavu Avinjonskim ropstvom. Zamislite dokle je došo jedan predsjednik sotonističkih američkih država? Spasi ga Bože i nas od njega! U mnogo čemu ludi Trupac se slikao ovih dana u liku našeg spasitelja Isusa; blasfemija, kako reče jedan naš biskup. On bi zabranio našem Papi da propovida Evanjđelje, da se zalaže za pravdu, mir , istinu, ljubav i zajedništvo svih ljudi s Bogom. Oprosti mu Bože iako zna što čini!

Trupac je pokušo uvući Euniju u židovsko američki  rat protiv Irana, možda u prvi svicki rat, ali su se tome suprostavila eunijina čelna ženskadija. Hvala Bogu!, uskliknuo sam, da se nisu uplašile Trupčevih prijetnji. Muški bi se, da su na čelu Eunije, vjerojatno hrabro pridružili Trupcu u veliko svicko krvoproliće. Kad svojim zastrašivanjem Eunije Trupac nije uspio, kad perzijsku iransku civilizaciju, kako je najavljivao, nije potpuno uništio, Trupac je predložio mir između svih koje je uvuko u rat. Taj mir mora biti maksimalno pravedan; inače će se rat nastaviti. Nije pravedno štititi židovsku a zabranjivati iransku nuklearnu silu.

Ni Dajtonski američki mir, sporazum, nije pravedan; zato svakog trenutka može eksplodirati, može se pretvoriti u nemir. Polovicom Bosne i Hercegovine okupatore može nagraditi samo lud, onaj koji je Dejtonski sporazum nazvo luđačkom košuljom. Radi mira rišćanska Krvavica se mora rasformirati a janjičarske pretenzije za samostalnim vladanjem cilom BiH međunarodna pravda mora mačku svezati za rep. Inače će opet biti rata.

Već sam nekoliko puta napiso da nekad samo hrvacke pokrajine, Bosna i Hercegovina, danas kao država trebaju biti organizirane na državnoj razini paritetno a na županijskoj, gradskoj i općinskoj razini proporcionalno. Samo tako u BiH će nastupiti pravedan mir a hrvatski narod u toj državi biti ravnopravan, konstitutivan i suveren.

Sredstva pravednog mira su dijalog, razgovor i dogovor a ne sila i nepravda. Kaže se, mir ljudima dobre volje, a ja molim Boga da unese svoj mir među ljude zle volje, tako da i oni budu u suvezluku s Bogom kao i ljudi dobre volje. Čuj nas Bože naš!

Zagreb, 20. travnja 2026.                                                  B a r i š a