Štioci moji, i ovaj put ću vam pisati o nekim, nadam se, zajedničkih nam temama, a te su: naš zagrebački nadbiskup Kutleša, Sinoda o sinodalnosti i Nogometni klub Dinamo.
Veliki fratar Filip Grabovac je svojevremeno napiso, i umalo zbog svojih stavova glavu izgubio: Kad kralj (i papa – moj dodatak) oće kog da shrve, tad Rvate meće prve; a na kraju kad plin dili, tada pita di ste bili. Zar naš biskup Kutleša nije odradio „prljave“ poslove za Papu i u Istri i u Dalmaciji, odrađuje i sad u Zagrebu, i opet nije upao među 20 novih nedavno imenovanih kardinala. To bi mogla biti „zasluga“ svugdje po Rvackoj prisutnog papina agenta, nuncija, Jezika (tako mu glasi prezime kad se prevede na rvacki), ali i „zavidnog“ kardinala Brozanića. Nema veze, na kraju, kad se sve zbroji, možda to bude i pohvalno za biskupa Kutlešu. Papa ga je ipak pozvo da ovih dana bude sudionik Sinode u Vatikanu.
Svašta se priča i događa oko ovodnevne Sinode, koju je Papa rotarijanac sazvo za ovu godinu i za, u isto vrime, dogodine. Otkud zna da će i dogodine biti živ, zdrav i sposoban predsjedati Sinodom? „Sinoda nije parlament, nego djelo Duha Svetoga“, reko je Papa na otvaranju Sinode, sabora, parlamenta probranih crkvenih službenika i vjernika. A šta je zapravo Sinoda, saznat ćemo kad ona krajem listopada ove godine završi. Svaki dan molim Boga i nadam se da Papine teološke i ekleziološke novotarije, neće skrenuti nas Isusove sljedbenike s pravog puta. Kardinal Vigano, i njemu slični, uvjeren sam, neće to dopustiti. Bože daj da nismo blizu nekog novog Crkvenog raskola! Ako i jesmo, Duše Sveti, molimo te, interveniraj i sačuvaj nas od zla svakoga.
Isto tako sam uvjeren da rvacki rodoljubi i domoljubi neće dopustiti da nam globalistički strvinari otmu i „svetinju“, Nogometni klub Dinamo. Davno sam spozno, kad sam tribo postati tajnik Dinama, da Dinamo nije samo lopta, nogomet, nego i velika politika. Dinamo je ustanova od posebnog društvenog i državnog interesa. Komunističkoj vlasti je bio po važnosti na razini Gradskog SUP-a i Gradske skupštine. Partija je u ono vrime djelovala priko jednog utjecajnog i ne priviše eksponiranog čovika u Upravi i priko sekretara partije, koji je najčešće bio livi bek ili livo krilo (Gračanin, Rora…), a danas su mnogi bitni ljudi u Dinamu expartijaši, a neki kriminalci i mafijaši.
Od čovika koji mi je krečio stan sazno sam da je, godinama čelni čovik u Dinamu, M. Barišić, rodom iz sela blizu Đakova, iz obitelji koja nije bila na rvackoj strani za vrime NDH, i da je se ta obitelj isticala, poslije Drugog svickog rata, u proganjanju onih koji su se borili za Rvacku. A ovih dana smo saznali da je, jedan od šest utemeljitelja velike masonske lože u Rvackoj, Barišić, bio onovremeno i zastupnik jugočetničke firme Genex za njemačko područje, da bi onda prešo u moćnu tvrtku Simens, priko koje je, zajmovima za otplatu Dinamovih dugova, doguro i do moćnog člana, čak i predsjednika Uprave.
Veliki podupiratelj u Barišićevoj društveno političkoj karijeri bio je, a i danas je, nitko drugi nego F. Gregorić, kagebeovci su ga zvali na jednom sastanku u Zagrebu daragije Boris, čijim sam se kriminalnim radnjama, kao pravni savjetnik u zagrebačkom Gradskom sindikalnom vijeću, bavio, kao član Komisije, u slučajevima Zelenjak i Cromos. Hvala Bogu osto sam živ i zdrav za razliku od jednog člana spomenute Komisije.
Treći moćnik koji vedri i oblači u Dinamu je, kako ga zovu, mister 10%, M. Vedriš, zagrebački skupštinogradski paragraf koji je doguro do profesora na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Bivši predsjednik sindikata u gradskoj upravi, tada sam ga upozno, svojevremeno me je pito, kad smo ja i brat, svaki iz svoje nadležnosti, sprječili protuzakonite otkaze službenicama u 5 zagrebačkih općina, ko stoji iza mene i mog brata. Reko sam mu: ja iza brata a brat iza mene a Bog iza obojice. Priča se i piše da bi on tribo u ožujku iduće godine naslijediti onemoćalog Barišića. Nadam se da se to neće dogoditi Dinamu i dinamovcima.
A dinamovcima se dogodio suludi i od UEF-e zabranjeni odlazak u Grčku. Kladim se da u toj njihovoj samoubilačkoj akciji prste imaju neki članovi Dinamove Uprave. Sada Barišić može formulirati odredbe novog Statuta Dinama onako kako njemu Gregoriću i Vedrišu odgovara. Interesnoj, masonskoj, antirvackoj skupini, u kojoj nisu samo njih trojica, za oko je zapelo i ekonomski moćno Dinamo. Neće biti dovoljno suprotstavljanje navijača Dinama da ta bagra otme i privatizira nacionalnu svetinju Dinamo, tribat će im pomoć i iz najviših nadležnih i nenadležnih gradskih i državnih sfera. Ta interesna skupina globalističkih svjetonazora, koja je priuzela vlast u Rvackoj nakon Drugog općeg sabora HDZ-a, računa ako su se mogli dokopati Privredne banke, Zagrebačke banke, INE, Plive, Agrokora…, mogu i Dinama. S njima se nije šaliti jer imaju punu podršku i Euronove vlasti, prijatelji moji.
O nesritnom Z. Mamiću samo toliko da je njihov igrač. Odmakli su ga s druge strane zatvorskih zidina samo da ne bi pričo o njihovim malverzacijama. Međutim, Mamiću, kakav je da je, mora se priznati da zna trgovati s tuđom dicom. U tom poslu zaštitnica mu je bila, supmupovka, današnja predsjednica Dinamove Skupštine, kao i „tata“ Barišić, što je, zbog nedovoljnog znanja o tome, bivšeg Dinamovog nogometaša, naivnog Šimića, koštalo ostavke na mjestu sportskog direktora.
Štioci moji, sve naprid rečeno, kao i svoje svakodnevne brige zanemarimo na dan Svih svetih i svih naših mrtvih, pomolimo se za njihove i svoje duše jer: ko se Bogu priporuči, Bog ga od sebe ne odluči, rekla bi moja pokojna baba Iva.
Zagreb, 15. listopada 2023. B a r i š a