Na ovim slikama je maleni Dragan. Rođen je u jeku rata 1993. god, a ime je dobio po ocu koji je poginuo boreći se u Čuklama na Kuli kod Travnika. Nije dočekao zagrliti sina, ali je njegov život ostao živi spomen na očevu žrtvu.
U najtežim danima Domovinskog rata, kada su granate rušile kuće, a smrt vrebala na svakom koraku, u maloj bolnici rađao se život. U tom kratkom razdoblju, usred razaranja, na svijet su došle 542. bebe. Svako od njih bilo je dokaz da narod nije posustao, da budućnost unatoč svemu ima svoje mjesto.
Majke, tihe heroine, u mukama i strahu rađale su pod svjetlom svijeća i fenjera, dok se bolnica tresla od detonacija. Liječnici i medicinske sestre, bez lijekova i osnovnih uvjeta, čuvali su ono što je najdragocjenije – život.
Ove 542. ratne bebe nisu samo statistika, nego trajni podsjetnik na snagu života i ljubavi. Uspomena na njih, na njihove majke i očeve, ostaje zapisana u povijesti Lašvanske doline – kao svjetionik u vremenu tame i opomena da je i u najtežim trenucima moguće čuvati vjeru u sutra.
Vitez, Herceg-Bosna Team
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.