Kad ti netko kaže Frama… -Što je to? Skupina mladih? -Neodređeno. -Čekaj… Skupina mladih koji svojim životom žele slijediti Krista po primjeru sv. Franje? -Pa, to već može proći. -Bratstvo tih mladih? -Još bolje, al’ daj još malo nešto određenije. -Frama je mladost? Život? Ljubav? Prijateljstvo? Hrabrost – odricanje nečega u čemu možemo uživati samo dok smo mladi da bi zavrijedili uživati nešto puno veće u vječnosti? A nisi siguran ni za tu vječnost. Jer mlad si, previše nekako olako i površno zaključuješ, ne razmišljaš, ne tražiš onaj pravi smisao stvari; jednostavno tek tako puštaš neke stvari da se događaju. I tako ti nekad padne na pamet: ”U što to ja vjerujem?”. Vječni život? Tko mi može garantirati da je to istina? Kaže današnji svijet da je Biblija izmišljotina, navode tisuće nekih razloga da ju ne uzimaš za ozbiljno. Ali ti opet onako zbunjen (vidiš, ipak tražeći smisao-neizbrisiva klica koju je netko usadio u tog nezahvalnog čovjeka) otvoriš ponovno tu Bibliju nadajući se odgovoru. Pročitaš par redaka. Okreneš na prvu stranicu da se uvjeriš da je hrvatski prijevod. Ne kužiš: najprije čitaš o Bogu koji tjera strah u kosti, pa onda o Bogu koji umire na križu isprebijan i ponižen do kraja; o Bogu koji ti se predstavlja kao otac i o Bogu koji, umjesto da ti sve daje u ime očinstva, sve oduzima. Čak i život. Kaže ti: izgubi svoj život da bi ga spasio. I tako te zbuni. Još te na kraju svega toga nazove ovcom. I zatvoriš tu knjigu razočaran. Ali pazi-razočaran. Razočaranje je karta koju vadiš, većinom nesvjesno, prije nego što ćeš krenuti u ponovnu potragu za smislom. I tako u krug. Već sam rekao kako u čovjeku postoji taj onako čisto iskonski nagon da pronađeš taj smisao, da pronađeš sreću, da pronađeš sebe. Nije taj nagon ovako nesnosno i odvratno izražen kao ovi ”obični” nagoni koji te tjeraju u svjetovna uživanja. Ovo je nešto malo, sitno, jedva primjetno, ali tako snažno da je to nemoguće ignorirati; u isto vrijeme poželiš da nestane i da bude tu. I ta mala iskrica zapali ogroman plamen, aktivira bezbroj vulkana i obasja ti svemir svjetlošću koja prolazi i kroz najdeblje zidove.
Tko ti može garantirati da vjeruješ u nešto što doista jest? Ne može Biblija, niti ijedna druga knjiga, ni svećenik, ni svi profesori i akademici. Ne može ni Chuck Norris. Može samo jedna stvar – srce. Tihi, blagi, nenametljivi glas koji dopire iz dubine tebe, ona mala iskra što tinja unutra i koja jedva čeka da se rasplamsa. Nju možeš pronaći u tišini, u sreći i u miru. A sve to skupa, i još puno, puno više možeš pronaći u Frami. Krist te tu čeka, traži te, ali želi da i ti njega potražiš. I Biblija više nije na aramejskom, niti na hrvatskom. Na jeziku je srca. Ne postoji riječ niti slovo koju taj jezik nije kadar prevesti, i to u najljepšem izražaju i punom smislu. Tada si zaista spreman odreći se ovozemaljskih uživanja i svoju mladost uložiti u nešto što vrijedi, u nešto što zbilja vjeruješ. Ništa ti više neće biti nejasno i daleko; sve što trebaš jest prepustiti se Frami, podati joj sve što imaš i primiti od nje stostruko. Sedamdeset puta sedam. I tražiti Krista srcem, dušom i umom, a sve to sa ljubavlju i odricanjem. Bez toga ne ide.
Framo, sretan nam 3. rođendan! Rastimo u duhu da nam radost bude potpuna!
Tekst i foto: FRAMA Kongora