SAMO LUPAM BIJELIM ŠTAPOM

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Napisao Stipe Ćurčić Ćipa nadahnut  Danom bijeloga štapa koji se obilježava 15. listipada. 

Nošen nepodnošljivom južinom i mlakim curcima kiše, stiže nam još jedan „Štapovdan“. Mnogi bi rekli: Dan kao i svaki drugi. Ipak, ne i za nas slijepe. Mi ćemo i dalje nastaviti ustrajnu borbu za naša prava, ravnopravan status u društvu i život dostojan čovjeka. Nije mi cilj prebirati po litanijama naših problema, niti kao dobro dresirani papagaj naklapati one vječne i otrcane floskule: o stanju koje je katastrofalno, alarmantno, nitko nas ne razumije, društvo nas ponižava, ljudi su puni predrasuda prema nama itd.

Ipak, želim podsjetiti na neke činjenice. Status slijepih u Federaciji nije tako loš kako ga neke dežurne profesionalne narikače nad našom sudbinom žele predstaviti. Imamo koliko toliko zakonom regulirana prava, koja država na našu sreću poštuje. Trebamo se boriti da ta prava zadržimo, a, kada to bude moguće, i poboljšamo. Mi dijelimo sudbinu cijele naše zajednice, a to je vojska siromašnih i nezaposlenih, ljudi koji su u svakodnevnoj borbi za najosnovniju životnu egzistenciju.

Nije istina da nas društvo ne prihvaća ili da nas želi stigmatizirati, to je samo naša interpretacija stanja. Kako će se drugi ponašati prema nama, u najvećoj mjeri ovisi o nama samima. Ono što je sigurno, većina ljudi je otvorena prema osobama s invaliditetom, pa tako i prema slijepima. Žele nam pomoći, ali možda ne znaju kako. Zato smo mi tu da ih naučimo kako i na koji način nam mogu pomoći. Neka se na Dan bijeloga štapa kroz medije ne provlače kojekakve patetične priče o nama, a već sutra kao da nas Bog nije ni dao… Stoga, neka svaki dan bude Dan bijeloga štapa.  Koristimo medije na najbolji mogući način da nas društvo kroz njih upozna i da mi upoznamo društvo s našim objektivnim problemima. Ljudi strahuju od nepoznatog. Dakle, dopustimo zajednici da nas upozna i onda će s vremenom nestati: predrasude, neprihvaćanja, stigmatizacije i patetika. Objektivni problemi koje imamo uslijed sljepoće nisu nerješivi. Sljepoća nije bolest, sljepoća je stanje s malo ili nimalo vida. Ona je, istina, jedan od najtežih oblika invalidnosti, ne medicinski, koliko funkcionalno. Pojasnit ću to na najjednostavniji način: slijep čovjek ima problema u kretanju i snalaženju u prostoru, prisiljen je koristiti nekonvencionalni sustav komunikacije, ali to ne znači da je nesposoban za sudjelovanje u životu zajednice i da ne može samostalno obavljati većinu svakodnevnih poslova. Naravno da može, samo mu je potrebno razumijevanje i određena prilagodba društva prema njegovim najnormalnijim potrebama. Jeste li iz ovoga moga teksta saznali nešto novo, ne znam, ja samo lupam bijelim štapom.

Tekst: Stipe Ćurčić Ćipa

Foto: Ivica Šarac