S VRHA GRUDE: V U K O V A R

objavljeno u: S VRHA GRUDE | 0

   Puno je suza poteklo niz obraze majkâ, supruga, kćeri i ostalih bližnjih za svojim najmilijima od onoga, vremenski toliko dalekog, ali u sjećanju, tako reći, donedavnoga zlokobnog 18. studenoga 1991. kad je Vukovar pao. Osvajači su tada grmjeli: – Vukovar je oslobođen!

   Da, Vukovar jest bio oslobođen od svojih sinova, svojih zgrada, crkava, umjetnina svojih, posljednjih živih – staraca, žena i djece koji su u ruci nosili poneku torbu, u srcu tugu, u nogama umor, u želucu glad na koju se najmanje mislilo dok su kokardaši nad leševima zavijali o hrvatskom mesu i pozivali Slobu da šalje salate… 

   Sve smo to vidjeli i čuli.

   No unatoč tomu, neki naši političari i njihovi medijski trabanti toliko su nisko pali da su od tuđinaca – zna se i kojih – po niskoj cijeni kupili priču da sve treba zaboraviti kako se mržnja širila ne bi…?!

   Ej, bezumnici, zloumnici (što li ste), koliko nas slabo poznajete!

   Mi ne pamtimo radi mržnje. Pamtimo radi ljubavi prema svome; pamtimo radi pameti naše i pameti djece naše; pamtimo za naše sadašnje i buduće dobro; pamtimo da bismo lakše prepoznali što se iza brda valja da se ne bismo ponovno kao ranjenici, na smrt prebijeni i ubijeni valjali po blatu nekoga budućeg mjeseca studenoga, ili nekoga drugog mjeseca, ne znam koje godine, ali svakako neke, ako bismo pomirenje gradili, kao što vi – naivno, ili pokvareno mislite – na zaboravu, na laži…

Ante Šarac