Mislio sam da ne ću. Nekako mi nitko ne odgovara baš onako skroz. Al hrvatski narod je prisiljen praviti kompromise pa sam i ja napravio kompromis s razumom i opet počeo okolo bucat po politici. Nikako se oslobodit te droge koja te navodi da ti prsti brže tipkaju nego ratio zapovijeda.
Oprostite mi svi vi koji ste sigurni da imate svoje spasitelje ili spasiteljice. Ja sam nekako relaksiran jer nakon puno godina trežnjenja shvaćam da su tuđmanove cipele za sve nakon njega prevelike. Sjećate li se onih njegovih riječi o stoci sitnog zuba i vragovima zelenim i žutim. Da, sjećate se sigurno i mnogi su mu se smijali tada i danas mu se izrgujuju ljudske spodobe koji bi i mater prodali za nešto sitne vlasti.
No jeste li pratili od kuda nam je vrli partizanski predsjednik krenuo u kampanju? S trga maršala Tita. Jebo te Tito. U demokratskoj državi imamo predsjednika koji se divi i šalčje poruke kojima jasno govori da je ponosan na zločinca i krvnika, a narod ga možda i izabere.
Baš me briga za Josipovićev osobni stav o Titu i komunizmu, al on šalje prouke koje su dublje i nespojive s poimanjem demokracije. Samo iz higijenskih razloga bi bilo uputno da se ne sramoti i ne pljuje po žrtvama koljačkih brigada.No to njega ne brine. On je očito osjetio da je opet došlo vrijeme revivala, vrijeme kada se opet može početi evocirati uspomene na vrijeme diktature.
Mnogi će naravno opet spomenuti da je u komunizmu bilo dobro, imali su posla. Da, i Hitlerovim sljedbenicima, stražarima u Dachau je bilo super. Svaka diktatura ima svoje parazite, pa je logično da smo ih imali i imamo i mi, al da predsjednik demokratske države svoju kampanju namjerno započinje ovom simbolikom, to je sramota i pljuvanje u obraz. Veli on da je razlog neki drugi. Neka nejgova velika karijera na juridičkom faksu i na glazbenoj akademiji.
E moje partizančke, znao sam da su partizani bili usranih gaća, al da i dan danas nemate hrabrosti reći što ste, e to nema potrebe jer ovo je ipak demokratska država koja će izdržat i najgore tipove. A ja vas samo podsjećam na onu Tuđmanovu o srvenim i inim vragovima. Tada su mu se smijali, a ovih dana možda osjećamo da su to ipak bile proročke riječi. Nažalost u proročku fotelju će sjesti opet neke ulizice koje su nedostojne niti da mu guzicu poližu.
P.S. svim tankoćutnim osobama s izraženim nagonom za visokom razinom komuniciranja moja isprika, al nekako mi se ne da uljudno bit ljut.
P.P.S. Pretpostavljam da mu nitko neće reći da je bezobrazan, a još manje da će ga netko pljunuti. Ova zemlja je puna političkih figura bez osobnosti i hrabrosti. Sve neke kalkulacije.
Tekst: Vinko Vukadin