Jednoga su svećenika negdje oko pola noći pozvali k jednoj teško bolesnoj ženi. Brzo se spremio, uzeo svetu hostiju i ulje i sjeo u automobil koji ga je čekao na putu. Čim je sjeo, pristupiše mu dva nepoznata čovjeka. Jedan mu tiho reče: „Velečasni, moja je žena katolkinja i rado bi umrla pomirena s Bogom i Crkvom. Ja sam joj obećao da ću joj dovesti svećenika, ali znajte da pripadam tajnom udruženju koje zabranjuje i Crkva i država. Kako se ne bih bojao Vaše izdaje, molim Vas dopustite mi da Vam zavežem oči, ne protivite se tomu.“
Svećenik je prestrašen skočio, no četiri ga ruke pritisnuše i rekoše mu: „Velečasni, ne mičite se, inače ćemo Vas ubiti.“ Svećenik je čvrsto držao dragoga Spasitelja na prsima i dopustio da mu povežu oči. Automobil je odmah krenuo. Brzo su išli ulicama i lijevo i desno. Kad se auto zaustavio, izveli su ga opet mu zaprijetivši: „Čim se usprotivite, ubit ćemo Vas.“ Za nekoliko minuta našao se benediktinac u nekom domu. Njegovi strašni pratitelji vodili su ga stubama gore, zatim su mu odvezali oči i otvorili slabo osvijetljenu sobu.
Svećenik je ušao u sobu u kojoj je ležala teško bolesna žena. Ozbiljno je osjećala smrtnu blizinu. Pokajavši se od srca, iskreno se ispovjedila. Potom ju je svećenik pričestio i pouljao te izmolio s njom molitvu umirućih.
Umirućoj su od sreće i zahvalnosti potekle suze. Po završetku bolesničkoga pomazanja pred vratima ga nanovo dočekaše ona dva čovjeka. Opet je morao pustiti da mu zavežu oči. Stubama su se vraćali dolje. Za nekoliko minuta našao se svećenik u nekom podrumu gdje je bilo vrlo hladno. Tu mu skinuše maramu s očiju, pri slabu svjetlu oko sebe vidio je samo crne zidove, a pred sobom grobnu jamu.
Tada mu muž umiruće žene položi na prsa pištolj i reče: „Sad mi recite što Vam je ispovijedila moja žena, inače jao Vama.“ Svećenik je ustuknuo, ali se odmah i ohrabrio te zatražio dvije minute kako bi se pribrao. Kleknuo je, uzeo u ruke križ krunice i pobudio savršeno kajanje. Zatim je ustao i rekao jasno i odrješito: „Ispovjednu tajnu nikada ne ću povrijediti.“ „Je li to Vaša zadnja riječ?“ upitaše ga. „Da, to je moja zadnja riječ“, odgovori im podigavši oči k nebu. Čekao je smrtnu strijelu. No što se dogodilo? Čovjek s pištoljem u ruci reče mu: „Sami ste se obranili! Sada znam da znate šutjeti i da ono što ste čuli na ispovijedi moje žene o našem tajnom udruženju ne ćete izdati. Da ste odali bilo što, isti biste trenutak bili ustrijeljeni.“
Nakon toga sjeli su ga povezanih očiju u automobil. Opet su ga vozili ulicama, a pustili ga pred samostanskim vratima. Svećenik se odmah uputio do svoje sobe, pao na koljena i zahvalio Bogu što ga je spasio od smrtne pogibelji.
Priredio: fra Petar Ljubičić