U spomen Tomislavu Skočibušiću
Bijeli je cvijet sjemenom
Posijao život u noć
Ko vrata latice zatvorio
Životu jednom
Otvorio oči nama
Što nikada mrli nismo
Što za života nismo kopali život
Što nas život nije ukapao, na mjestu skamenio
Pokazao put
Učvrstio vjeru, ostavio nadu
Krijesi što k nebu uzletješe
Tek godine su čovjekove
Što ostaviše svjetlosti trag
Ptica u prozoru Božji je glasnik i dar
Uspravi se i koračaj zanosno
I u tuzi budi velik i jak
I pusti da bijele duše
Svečano i lebdeći
Steru srebreni sag
Pjevajući pjesmu ponovnog susreta i uskrsnuća
Izvor: Ilija Smiljanić: Zamka vremena, 2018.

Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.