KRATKA LOVAČKA

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Najtrofejniji živući mandoseljski lovac nedavno u jednom ugostiteljskom objektu u Mandinu Selu brojnim okupljenima postavio zanimljivo pitanje:
Redovito svake godine, minimalno dva puta godišnje, po pola sata, zec dođe na moja kućna vrata i na pragu samo gleda prema kući. Zašto on to radi?
Svi su se počešali po glavi, nervozno uzvrtili i začuđeno prebirali po glavi, tražeći odgovor na postavljeno pitanje. Samo je jedan, opet kolega lovac iz Lipe, spremno povikao:
Znam ja!
Čitava birtija se okrenula prema njemu, nestrpljivo očekujući odgovor koji je glasio ovako:
Mi ljudi često odlazimo do groblja gdje su pokopani naši mrtvi. Molimo se za njihove duše, sjećamo se svojih pokojnika i lijepih trenutaka koje smo proveli s njima. Nešto slično radi i taj tvoj zec. Budući da si lovac cijeli svoj život, jedna od najuspješnijih i najsposobnijih na naš kraj, toliko si ubio njegove rodbine da dolazi na tvoja kućna vrata, koje je za njega groblje, uzaludno čekajući da se netko od njih vrati. A vratit se neće sigurno nikada. Jer, tvoja sačma ne prašta i ne promašuje i vjerojatno i sad u hladnjaku imaš nekoliko njegovih prijatelja i rođaka s dugim ušima.

Postavljač pitalice samo je nervozno uzdahnuo i šutke brzo napustio lokal.

 

 

Tekst: Ivica Šarac (prema kazivanju I.N.N.)

Foto: Ilustracija