Zahvala obitelji Ljubičić

Nakon trideset pet bolničkih dana 16. travnja prestalo je kucati dobro srce našega supruga, oca, brata i djeda Ante Ljubičića.

Rođen u Vedašiću na Novu godinu 1949., najveći dio radnoga i životnog vijeka proveo je u Tomislavgradu, u kojemu je sa suprugom Zdenkom dobio i podigao šestero djece, a na kraju ovozemaljskoga puta, na poziv Stvoriteljev, pokopan na groblju u rodnom selu u kojemu je i ugledao svjetlo ovoga svijeta.

Ni po kakvim zemaljskim pozicijama nije bio velik a opet na posljednji počinak ispratila ga je, ne rijeka, nego more ljudi! I to nam daje dodatnu snagu jer su ga cijenili i voljeli svi, ne samo obitelj.

VELIKO HVALA svima vama na dolasku, pozivu, poruci, brzojavu, stisku ruke, zagrljaju, svakoj suzi i molitvi za našega supruga, oca, brata i djeda. Iako fizički više nije s nama, tužni zbog njegova odlaska, ali i ponosni na njega. Ne možemo izraziti riječima koliko nam potpora svih vas znači u ovim teškim trenucima.

Na poseban način VELIKO HVALA svima koji su pomagali u liječenju našega Ante: počevši od Doma zdravlja Tomislavgrad, preko Županijske bolnice “Dr. fra Mihovil Sučić” u Livnu do Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru u kojoj je blago u Gospodinu u četvrtak i preminuo.

Nedostajat će ne samo obitelji, nego svima, sijedi gospodin, prepoznatljiv po odijelu i kravati, s crnim šeširom, s kojima je i pokopan, i njegov široki osmijeh i gromki smijeh koji je odzvanjao našim gradom…

Počivao u miru Božjem!

Zahvalna obitelj