Sudeći po frizurama naslikanih Mandoseljki i Mandoseljana ova fotografija datira iz 1977.- 79. godine – iz vremena kad je Bajić imao dulje vlasi, Baja manje sijedih, a Pere Mirkin (iz njegove zbirke je ova slika) se polako privikavao na okus piva.
Društvo je se okupilo u Mirkinoj kući – nakon njenog proširenja i renoviranja – u dnevnom boravku čiji zidovi su obloženi tada modernom, svijetlom lamperijom. U samom vrhu vidi se donji dio slike Srca Isusova – zaštitnika naše župe.
Baja je došao kući iz Njemačke i ponio gusle kod svoga pajde Mirke (mislim da su oni ista generacija), te je glasno zapjevao „Gusle moje od javora suva“, Pere ga hvali i pita hoće li i u njegovim svatovima isto tako, Baja potvrđuje, Bajić gleda u aparat i pita se „Jesam li se dobro namistio?“, Ilka Mirkina (mislim da je ona iza Bajića) nakon serviranja kave pozorno analizira Bajine prste i gudalo, momak pored Pere (ne mogu ga prepoznati ni nakon detaljne analize svih crta lica) je još pod utiskom pjesme, a Batakuša prede i pita se:
„Zašto nama ženama uvik govore da puno pričamo, kad se oni ne gase? Baš me briga, lipo izgleda ovaj konac, nek’ oni pričaju.“
Na stolu se prepoznaje boca Nektar piva kupljena u Grge, a iza društva su ukrasni jastuci s vezenom presvlakom – sve u stilu i po običaju tadašnjeg vremena.
Blago Vukadin