† Bože Marković
Poginuo je 2. listopada 1991. veliki junak i neustrašivi borac kao major Zbora hrvatske garde u Šibeniku, vršeći svoju časničku ratnu dužnost. Koliko je bio cijenjen i voljen od ljudi, jasno se vidjelo i na njegovu veličanstvenom sprovodu u Srđanima, selu kraj Tomislavgrada.
Iz Šibenika su došli čelnici tamošnje vlasti i brojni časnici i dočasnici te vojnici Zbora hrvatske garde i k tome nepregledno mnoštvo puka iz cijele Duvanjske krajine. Otkada postoji to selo, ne pamti se tako velik sprovod. Smatra se da je bilo desetak tisuća prisutnih. Sprovod su predvodili svećenici iz Tomislavgrada: fra Ferdo Vlašić i fra Branimir Musa. Oni su održali i prigodne govore kraj otvorenog groba.
Donačelnik Šibenika posebno je istaknuo da je u mučnom ratu za obranu Šibenika pokojni Bože upravo, spasio Krešimirov grad, jer je veoma vješto i hrabro predvodio obranu grada. U svom prigodnom govoru kraj Božina groba priopćio je načelnik Tomislavgrada Mijo Tokić kako je u Šibeniku molio da Bože preuzme obranu Tomislavgrada, ako za to bude potreba. Ali su mu u Šibeniku rekli da ga ne mogu pustiti, jer on je bio za obranu Šibenika nenadmašiv. Živ ne dođe u svoje rodno mjesto, a evo mrtav nađe ovdje svoj slavni doček i počinak.
Bože je u Beogradu završio vojnu akademiju s izvrsnim uspjehom. Služio je kao časnik u Bileći, na Visu i u Šibeniku. Kad je uhvatio zgodu, s Visa iz jugovojske prešao je u hrvatsku vojsku u Zbor hrvatske garde. Sa sobom je poveo stotinu vojnika i dvadeset časnika. Volio je Hrvatsku kao rođenu majku. Njegovi vojnici i kolege časnici imaju za njega samo najljepše riječi. Bijaše i uvjereni kršćanin koji je sakramente primao i Bogu se molio. Vjenčan je crkveno s Ivankom Majić iz Mandina Sela. Imao dvoje djece: Moniku i Marija. Gospodine, daruj mu vječnu nagradu za njegovu dobrotu i ljubav!
Ferdo Vlašić