Prije nepunih mjesec dana umro je posljednji sin Mare i Tome Vukadina, strikan Mice, jedini od šestero braće i dvije sestre koji je uspio nadživjeti osamdesetu. Nadali smo se da će naš mirni i uvijek sabrani strikan poživjeti barem još dvadesetak godina, da malo nadoknadi ono što drugima nije bilo suđeno.
No, i njega je Bog k sebi pozvao, tamo gdje ga već dvije godine čeka njegova Ruška, i svi njegovi s kojima je odrastao, učio i radio.
Ova slika iz Kalčićeve zbirke vjerojatno je jedna od rijetkih na kojima su sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća ovjekovječena braća Joskanovića. Poredali su se po godinama, stariji sjede a mlađi stoje. Gazda Pere-Kalčo prvi je slijeva, pored njega sjedi Stipe, koji isto kao i Stojan-Ćokan nazdravlja bocom piva. U gornjem redu su Mirko-Mice i Mijo, obadvojica – kao što se vidi iz priloženoga – dobre volje i puni energije.
Njihov najstariji brat Ivan-Boća poginuo je u Drugom svjetskom ratu. Tetka Dragica bila je prvo dijete našega djeda, no nakon poroda njena majka je umrla, a Tomo je potom oženio svoju Maru, našu babu. Zadnja od sve djece na svijet je banula tetka Ljuba, kasnije udana u Vedašić, koja je nekoliko dana nakon Mijine smrti i sama preminula.
Pokoj im duši svima, generaciji Joskanovića koje za kraj zbog preglednosti navodim po godini rođenja:
Dragica, Ivan-Boća, Petar-Kalčo, Stipe, Stojan-Ćokan, Mirko-Mice, Mijo i Ljuba.
Tekst: Blago Vukadin Ćokanov
Foto: Jozo Vukadin Kalčin