IN MEMORIAM: Dragan Šumanović (1973. – 1995.)
“Jer je ugađao Bogu.
On ga je zavolio.
I jer je živio među grješnicima
On ga je uzeo k sebi.”
(natpis na nadgrobnoj ploči ispod koje počiva pok. Dragan, uz oca Ivana i ostale pretke)
Unatoč protoku vremena neki dani jednostavno vam (za)uvijek ostanu u sjećanju. Jedan od takvih, na žalost, tužnih dana je deseti listopada 1995. godine.
Moja generacija je išla u drugu smjenu srednje škole (gimnazije).
Ni dan danas ne znam zašto ali taj dan nismo dočekali bus koji nas je od autobusne stanice kod Grgine kuće trebao prevesti do Tomislavgrada. A čekali smo ga dugo.
Dan je bio vedar, sunčan, bez oblačka na nebu. Nije bilo ni vjetra. Ni danas ne znam zašto nije bilo busa.
Vratili smo se kući, sretni što ipak ne moramo u školu. Sjećam se svoje matere i strine koje su bile u vrtu, sjekle kupus i pripremale ga za kiseljenje, za zimnicu. Jesen je, 1995.
Uskoro se prekrasan dan pretvorio u tragediju.
Sunce je i dalje sjalo, ostalo je sunčano i vedro ali kao grom iz vedra neba stigla je vijest o pogibiji na bojištu nekoga iz Mandina Sela.
Svi smo strepili i potajno se nadali kako je riječ o lažnoj vijesti, o pogrešci, dezinformaciji…
Uskoro je ipak došla vijest kako je ipak poginuo netko od Šumanovića iz Mandina Sela. I opet smo se svi nadali kako to nije istina.
I onda šok: potvrđeno je kako je to Dragan, generacija i prijatelj moga starijega brata, takoder hrvatskoga branitelja i još jedan momak sa Eminova Sela (Dragan Perić).
Tuga se spustila na cijelo selo i Duvanjsko polje. Svi su zanijemili i sjetili se obitelji. Bože, daj im snage za dalje…
I dan posljednjeg ispraćaja pok. Dragana bio je vedar, sunčan topao, bez oblačka.
Tekle su rijeke suza niz lica brojnih koji su došli taj dan na naše groblje oprostiti se po posljednji put od našega Dragana. I meni isto. I svima oko mene. I muškim i ženskim.
Na ploči ispod Mandina Sela piše:
Dobro došli u Mandino Selo, rodno mjesto hrvatskoga viteza Dragana Šumanovića (1973. – 1995.).
Mandoseljani nisu zaboravili, s ponosom se sjećaju oba Dragana i svih ostalih hrvatskih branitelja. To će pokazati i ove nedjelje kada ćemo obilježiti 30. obljetnicu njihova stradanja.
Počivajte u miru, hrvatski vitezovi i neka vam je laka hrvatska gruda.
Ivica Šarac
