Danas na duvanjskom području Čoline žive u Borčanima (9 obitelji) i Tomislavgradu (4 obitelji, 15 članova).
S jezičnog stanovišta u osnovi ovog prezimena je čol. Neki jezikoslovci smatraju da je u pitanju čolica što znači čavka, do čega je došlo starohrvatsko ime Čolek iz 14. stoljeća ili pak Čole, zabilježeno u 16. stoljeću u Šibeniku; drugi drže da je u pitanju turska riječ colak (čolak), što znači jednoruk, sakat u jednu ruku, od čega su nastala bosanskohercegovačka prezimena Čolo, Čolić, Čolak, Čolaković, Čolakušić i, dakako, ovo duvanjsko (borčansko) Čolina, ustvari uvećanica od Čolo.
Prezimena Čole i Čolić potvrđena su u oba biskupska popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. i 1768. godine, dok Čolina nema, jer će oni nastati od starog duvanjskog roda Radoš.
Prezimensku kombinaciju Čolina-Radoš prvi put susrećemo u maticama krštenih stare župe Seonice 26. siječnja 1898. godine, kad je upisano rođenje Anđe kćeri Mije Čoline-Radoša iz Borčana i majke Ruže rođene Marić iz Vinjana pokraj Posušja. Dvije godine kasnije tom bračnom paru, točnije 13. travnja 1900. godine rodio se sin Jure, a uz očevo je ime upisano Čolina, dakle bez Radoš. Zanimljivo je spomenuti da je 7. lipnja 1894. godine upisano rođenje Ante sina Mije Radoša-Majića i majke Ruže rođene Marić iz Rastovače pokraj Posušja. Čini se da je riječ o istom bračnom paru, a prezimenska kombinacija Radoš-Majić može značiti da su i Majići nastali od Radoša, i to njihove grane od koje su nastale Čoline. I još jedna zanimljivost je da je ova Ruža rođena Marić tri puta upisana, ali dva puta joj se kao mjesto podrijetla navodi Rastovača, a jednom Vinjani.
Jedno je posve sigurno da su borčanske Čoline postali od Radoša i da nemaju nikakvog krvnog srodstva s dvama hercegovačkim rodovima Čolacima i Čolićima.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2006.
Foto: Ivica Šarac