Danas na duvanjskom području Čičci žive u Šujici (l obitelj, 2 člana).
Nekoć su se, utvrdio je Krunoslav Draganović, zvali Lovrići, koji su starinom s Duvanjskog polja, odakle su raseljavali na razne strane, a ponajviše u Cetinsku krajinu.
Sinjski Lovrići, od kojih je i poznati Ivan Lovrić kritičar djela “Viaggio in Dalmazia” opata Alberta Fortisa, potomci su duvanjskih, a fra J. A. Soldo uvidom u sinjske matice utvrdio je da se “Filip Lovrich-detto Longhi spustio iz Duvanjske krajine u Cetinu pri kraju 17. stoljeća … U Sinju se prvi put spominje u matici rođenih 18. siječnja 1703. godine, kad je bio kum na krštenju sinu Surića.”
Lovriće 1741/42. godine bilježi biskup fra Pavo Dragićević u Stipanićima (obitelji Stipana i Ivana Lovrića sa 20 odnosno 4 člana) i u Sarajlijama (lO-člana obitelj Ivana Lovrića). 1768. godine u svoj popis bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskup fra Marijan Bogdanović uvrštava dvije obitelji Lovrića iz Podgaja (Dominikovu i Petrovu s 13 odnosno Il članova).
Lovrići s nadimkom Čičak “pojavljuju se na početku matice otinovačke (kupreške-op.A.I.) kapelanije već 1779. godine i bili su tu, po predaji, “kad je prva kuga tude morila”(1742.?) … Jedan je pradjed odse lio nekuda Travniku. I doista popis 1768. nalazi Ivu “Čičkovića”, 6 duša, u Polju kod Travnika i Miju “Čičkovića” u Putačevu. Stare skopljanske matice bilježe obitelji Petra “Čičkova” i Anice N., matica krštenih 21.3.1753. zatim liu “od Čičaka”, ženu Jure Raštegorca, matice krštenih 21.12.1754. godine”.
Današnji šujički Čičci potomci su kupreških, njihovi preci doseljavajup Šujicu na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjske prezimena, 2001.