BOROVICA, HRVATSKA MUČENICA!

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Krvava obljetnica pustošenja hrvatskoh sela oko Vareša!

Za ovaj zločin Armije BiH ni 21 godinu poslije nitko nije odgovarao…

U jednoj noći i jednom danu vareška općina je gotovo očišćena od Hrvata. Po ulasku postrojbi Armije BiH u Vareš nastala je nezapamcena pljačka hrvatske imovine, a pljačkaši su dolazili iz Breze, Kaknja, Visokog, čak iz Zenice.

Selo Borovica je 5. studenoga 1993. potpuno uništeno, nijedna kuća ili gospodarska zgrada nisu ostale. Župna crkva s vjeronaučnom dvoranom i župnim stanom je srušena i zapaljena. Jozo Pavić (80), zvani Kardelj, ostao je u Borovici i tu je zaklan, elektricar Marko Perić (1932.) izgorio je u svojoj zapaljenoj kući, Stijepo Marković, sin Ilijin (1938.), govorio je da nece bježati iz svoga sela jer ce doći njegovi prijatelji Muslimani, a liječnicka obdukcija je pokazala da je udaren tupim predmetom u potiljak glave, da je pretučen, da je u njega ispaljen metak i da je uboden nožem u leda, Ilija Zovkić (1945.) zaklan je u svome svinjcu. Zarobljeni vojnik HVO-a Kruno Djaković, sin Željkov, naden je mrtav smrskane glave, zatiljka rasječena oštrim predmetom, s dva uboda na grudima oštrim predmetom, gornji dio tijela mu je bio nagoren, a lijeva šaka je izgorjela. Ivi Vukančiću su presječene vene na rukama i ostavljen je u kući da iskrvari i umre.

„Petog, šestog i sedmog studenog Borovica je gorjela. Ubijeno je 18 naših bojovnika i civila. Svih 315 obiteljskih domova je spaljeno do temelja, kao i oko tisuću gospodarskih objekata. Pripadnici tadašnjeg UNPROFOR-a ušli su u selo u trenutku kad je gorjelo te nakon toga izjavili da su vidjeli nešto što normalan ljudski um ne može uraditi“, kaže Dražena Klarić, tajnica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Vareša.

Grga Vukanačić, predsjednik Mjesne zajednice Borovica također kaže da su mu slike Borovice u plamenu i danas itekako žive u sjećanju.

„Mi smo taj plan vidjeli na Daštanskom gdje je bila pukovnija HVO-a Vareš. To su kilometri daleko od Borovice, ali plamen se jasno vidio, a za strašan zločin nad Borovicom nitko nije odgovarao niti nam je jasno hoće li ikada“, kaže Vukančić.

Naročito je stradala borovička crkva. O razaranju sakralnih zgrada u Borovici dao je izjavu tamošnji župnik 25. svibnja 1994. godine, u kojoj navodi da je borovička crkva Preobraženja Gospodina Našega potpuno uništena. Od crkve i župske kuće ostali su samo zidovi koji strše kao sablast. U crkvi je izgorjelo sve što je moglo izgorjeti. Aluminijski lim se rastalio i leži na ruševinama. Glava zvonika je srušena. Na platou ispred crkve leži veliki križ, koji je oboren s vrha tornja i polomljen. Unutrašnjost crkve je zgarište s puno otpadnog materijala. Oltarski prostor i sakristija su potpuno uništeni. Kamena krstionica razbijena je na četiri dijela. Kapele na grobljima su provaljene i opljačkane, a na njima su polupani križevi. Sve dragocjenosti iz njih su odnesene. Između ostaloga zlatno i srebreno crkveno posuđe. Na svim križevima koji su se nalazili na raskrižjima putova i ispred obiteljskih kuća Kristova tijela su uništena, glave slomljene i slično. Pored svega toga crkva i župni stan su minirani.

Major Hakan Birger, zapovjednik 8. cete NORDBAT 2 – nordijskog bataljuna u sastavu UNPROFOR-a, izjavio je je da je šteta što zločin u Borovici nije prikazan kao i zločin u Stupnom Dolu.

Predstavnici vareških Udruga proisteklih iz Domovinskog rata kažu da su kompletnu dokumentaciju vezanu za zločine nad Hrvatima Borovice pravosudnim tijelima BiH dostavili prije punih osam godina.

„Nikakvog odgovora od pravosuđa dosad nismo dobili“, potvrdila nam je Dražena Klarić.

 

Izvor:www.hercegbosna.org