Niki dan, štioci moji, nazva me rodijak Ante, koji radi u Nimačkoj, i upita: – Jesi li u stanu, rodijače, svratio bi malo do tebe da dvi tri nabrzinu pribacimo, pa da idem nazad u Dojčland.
-Jesam rode, samo ti dođi.
Nije se ni raskomotio dovoljno, kad je ušo u moj stan, a počeo je, Bože mu prosti, ljut ko ris, psovat granicu i državnu vlast s obe strane granice.
-Šta je rodijače, ko te tako naljuti?
-Naljutili me jutros carinici na Kamenskom na granici, dabogda se ona propuntala.
-Nemoj tako, rodijače, grij je to reć.
-Nije grij, rode, ta granica je veliko zlo, pa šta udi ako se zlo propunta. Moreš li zamislit da ti neko na toj nesritnoj granici otme i naplati carinu za par naši duvanjski kobasica, jednu pečenicu i komad dopola osušene slanine u iznosu od onoliko eura za koliko bi mogo u Nimačkoj kupit jedno cilo osušeno krme. Reko sam cariniku: Na, naidi se otetog, dabogda prisilo tebi i onome ko ti je naredio da tako radiš. Jesam li se ja cili rat borio u HVO-u po Bosni, Ercegovini i Dalmaciji zato da me ti sada pljačkaš.
-Tvoja stvar, ko ti je kriv što si se borio – on će meni.
-Da me nije bilo stra da će mi otet putovnicu, odalamio bi ga da cili život pamti. Odlazeći od njega, nisam mu reko ni zbogom, ni doviđenja; bolje da ti ne kažem što sam mu reko. Nego, ima li iko, rode Bariša, da nas zastupa u tom našem Saboru, reci mi, ti to znaš?
-Samo se ti smiri, reću ti, rode, dok ti napravim kavu. Ima. Od 27. 07. 2020. Rvate iz BiH i iz dijaspore u Rvackom saboru, koji nije državni, rvacke državljane koji nemaju prebivalište u Rvackoj, zastupaju: Radoje Vidović, Nevenko Barbarić i Zdravka Bušić, troje slabo aktivnih zastupnika u Saboru, kako piše u službenim izvješćima.
-Reci mi nešto više o njima, rode, dok ja pijem ovu tvoju jaku kavu bez mlika. Dobro će mi doć da ne zaspem za volanom.
-Evo: Radoje (čudno ime) Vidović, kako piše, je zaslužni Rvat iz sridnje Bosne, profesor povisti i zemljopisa, novinar; aktivan i u ratu i u miru za opće dobro.
Nevenko Barbarić je čovik koji je od ljubuške kasabe napravio uređen gradić, četiri puta je zaredom biran za gradonačelnika Ljubuškog, dipl. ing. građevinarstva, adezeovac koji je niki dan, čuo sam i vidio, reko prid televizijskim kamerama da njemu nije čast biti zastupnik u Saboru. Zašto?
A Zdravka Bušić je… Bolje da ti sve ne kažem. Dobio sam, dok sam uređivo Tomislav, iz zatvora pismo njenog pokojnog muža, Vinka Logarušića. Ako je i pola od toga što on o njoj piše istina, ne valja. Uglavnom, koliko znam, njezina biografija je bogata ali i zaprljana.
Njih troje bi se, da je sriće, tribalo brinut, zastupat interese ne samo rvacki državljana koji nemaju prebivalište u Rvackoj, nego i svih Rvata koji vole Rvacku iako žive izvan nje. Evo, nakon 30 godine tobože naše vlasti mi točno ne znamo ni koliko ima jedni, ni koliko ima drugi. Uvjeren sam da izvan HR i BiH živi nacionalno svjesni Rvata duplo više od zbroja Rvata iz obe naše kvazi države. Kad se tako računa, njih troje predstavljaju i zastupaju više Rvata nego cili Sabor zajedno. A di se to vidi?
I još nešto, rode, stalno govorim da Rvati iz BiH nisu nikakva dijaspora Rvatima iz HR. Svi oni imaju zajedničku domovinu, koju su tuđinci, uz pomoć naši odmetnika i veleizdajnika, podilili na dvi, skoro na tri, države.
Reću ti i ovo, rode, što neki ovde u Zagrebu kriju ko zmija noge. U Rvackom obrambenom ratu za državu Rvacku poginula je 64% Rvata, od ukupnog broja poginuli iz HV-a, koji su rođeni ili podrtlom iz BiH. Kad se još tome dodaju poginuli iz HVO-a, čija je onda ovo država. Vlaj Sanader se usudio reć jednom prigodom da Zagreb nije naš glavni grad. Ako je tako, onda je njegov glavni grad Bukurešt. Neću više o njemu jer ne valja ispod mrtvi konja skidat ploče, kako naš narod kaže.
-Slažem se, Bariša, ali ja ću opet o onome što me danas muči. Vjerojatno si i ti ositio, rodijače, ponižavanje i maltretiranje nas rvacki državljana priko svake mire na toj prokletoj granici. Srbi iz Srbije, čini mi se, bili bi blaži prema nama. Carinski propisi ne smiju bit jednako rigorozni prema rvackim državljanima kao prema strancima. To mora bit jasno vlastodršcima i u Vladi i u Saboru. Samo četnik može ocarinit s 5100 kuna za petnest kila kupusa koji je Rvat, čito sam, iz rodne mu Bosne pokušo prinit u Zagreb, di sada silom prilika živi; ili kaznit čovika zbog tri tikve, koje je u svom vrtu uzgojio, s 3500 kuna. A oni koji su pokušali prinit suve kobasice, pečenicu, pršut ili sir, prošli su, kako čujem, gore od mene. Bože nas sačuvaj od takvi granica, carinika i carine kao i od veleizdajnika Čovića, Plenkovića i Milanovića. Fala ti na kavi i soku, rodijače Bariša, moram ić radit u Germaniju; da mi je barem jednom od troje dice omogućit da dogura do fakultetske diplome pa da radi u državi za koju sam se ja borio.
Zaželio sam sritan put rodijaku Anti i, čim je on izašo, ja se u mislima vratio u 1995., kada je zakonom bilo određeno da Rvate izvan RH u Saboru zastupa 12 zastupnika, pa se siti da je 2010. nećakinja četničkog vojvode Dušana Vlaisavljevića, na Šestin nagovor, smanjila taj broj na samo 3, koliko i četnika mora bit u našem Saboru. Taj potez je bio čisti zločin prema ljudima od koji su mnogi dali za Rvacku ne samo materijalnu i financijsku pomoć, nego i živote.
I procedura za dobivanje rvackog državljanjstva za Rvate koji, što silom što milom, žive izvan Rvacke je takva kao da ju je neki udbokosovac piso. Vjerojatno su i tu izvršili „proboj“ ko i u sve ostalo što je Rvatima sveto.
Sićam se jednog uvodnika u Glasu koncila, gospodina i velečasnog Miklenića, u kojem je napiso da mu je do ruku došo jedan tajni sporazum između Adezea i Sdpea o tome kako onemogućavat povratak Rvatima izvan Rvacke na rodnu grudu. Šta se onda ičemu čudimo?
Televizijska emisija za Rvate koji žive izvan BiH nosi naziv Pogled preko granice. Ko je tu kome priko granice? Kad je se ginulo za Rvacku, onda nismo bili priko granice, jutelovci jedni. Vlast u Rvackoj se mora brinut i po svom Ustavu za Rvate izvan Rvacke, a posebno za Rvate koji još uvik žive između rišćanske i janjičarske vitrometine. Triba bit pošten pa reć da to donekle i čini (najviše financijski), ali to nije dovoljno, triba i na drugi način. Rvate u Erceg Bosni triba štitit od ostala dva naroda u BiH barem onoliko koliko su se oni trudili oko obnavljanja samostalne države Rvacke; to je od obostranog interesa.
Prošlogodišnjeg lita, ne znam kako je sada, Srbi koji su ulazili u Rvacku iz Vojvodine na granici nisu tribali nikom dokazivat niti da su cjepljeni, niti da imaju potvrdu za to, niti da su testirani. Pito sam rvackog policajca na Kamenskom mogu li ja kad se budem vraćo iz Duvna imat isti status kakav ima Srbin kad u Rvacku ulazi iz Vojvodine. Rvacki policajac se pravio Englez; reko je da on o tome pojma nema i da ga to ne zanima. Štioci moji, zar je glavna vlast u Rvackoj drugačija? Sačuvaj nas svemogući Bože od svih vrsta naših neprijatelja!
Zagreb, 14. veljače 2022. B a r i š a