Fra Pavo odmah piše na sve strane tražeći pomoć. Najprije biskupu Mišiću, zatim Ministarstvu vjera Kraljevine SHS, Kabinetskoj kancelariji Njegova Veličanstva kralja Aleksandra I., Direkciji šuma Sarajevo. Kralju piše: ,,Vaše Veličanstvo! Budite uvjereni u moju i mojih župljana vjernost i odanost Vama i Vašem Prejasnom Domu kao i našoj miloj domovini.” Dobio je negativne odgovore ,,zbog budžetske nemogućnosti”(!), ali je ipak od Direkcije šuma iz Sarajeva dobio besplatnu ‘japiju’.
Napravio je i jedan obrazac — kad je kuća već bila pokrivena — i razaslao molbe na razne naslove. ,,Ovih prošlih dana sam (kuću) prekrio i mislim da ću moći izraditi bar koju sobu za stanovanje… Presvietli gospodine!… Ne preostaje mi ništa drugo, nego ponovo zamoliti Vašu presvietlost, ako je moguće,da mi pružite što hitniju pripomoć.” Neki naslovnici poslali su svoju pomoć, najviše biskup Mišić.
Doprinili su slideći:
1. O. Alojzije Mišić biskup mostarski din 2500
2. Fra Mijo Čuić din 1000
3. Franjevačka provincija hercegovačka din 1000
4. Fra Tade Beljan din 150
5. Fra Alfonzo Ćurić din 300
6. Dr. Ante Bauer nadbiskup zagrebački din 250
7. Fra Bariša Drmić din 350
8. Fra Šimo Ančić din 250
Potrošeno na župni stan oko 40000 dinara.” Dakle, preko 30000 dinara morao je fra Pavo odvojiti od priloga za crkvu i sam nadopuniti. No već krajem godine moglo se nastaviti s gradnjom crkve.
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.
Foto: Ivica Šarac