U tekstu koji slijedi nastojat ćemo donijeti sva prezimena prema naseljima triju župa koje se ovdje obrađuju (Seonica, Bukovica i Kongora), u razdoblju od 1821. do 1918. Te ću podatke onda usporediti s prezimenima iz popisa biskupa Dragićevića (1741.) i biskupa Bogdanovića (1768.). Bit će zanimljivo provjeriti koja su se prezimena sačuvala, koja su se promijenila, a koja su posve nestala s duvanjskog područja. Dat ćemo i kratki osvrt na mogućnost otkuda se koji rod doselio – ali samo za one rodove koji su s eu tim selima sačuvali do danas (dakle one ispisane kosim slovima).
CEBARA
Biskup Dragićević (1741.) ne spominje ime sela.
Biskup Bogdanović (1768.): Bagarić, Ćurić, Letica.
Matice (1821.-1918.): Čuić, Ćurčić, Ćurić, Knezović, Landeka, Lerota, Lerota, Ćosić, Letica, Madunić, Spajić.
Jedino prezime koje je kroz dugo vremensko razdoblje opstalo u Cebari je Letica.
Do danas tu žive još Ćurčići, Madunići i Spajići. Čuići, Ćurići, Knezovići, Landeke,
Lerote više ne žive u Cebari, ali ih najveći broj živi u susjednim selima.
Ćurčići su staro duvanjsko pleme. Biskup Blašković odsjeo je god. 1735. u kući Martina Ćurčića u Mrkodolu. Tada Ćurčića nije bilo u Cebari, ali je do kraja stoljeća jedan rod preselio u to selo. U Duvno nisu doselili iz Cetinske krajine nego najvjerojatnije iz Imotskog: god. 1726. mletačke su vlasti dodijelile neku zemlju Luki Dragutinoviću-Ćurčijiću, god. 1737. zabilježeno je u župi Imotski prezime Milović-Ćurčijić, a u Zagvozdu je Ćurčija bio nadimak plemena Šimić. Osim u Mrkodolu Ćurčići su 1741. živjeli i u duvanjskom Eminovu Selu te u Sovićima, župa Rama. Do 1768. proširili su se i u Livnu.
Letice su živjeli u Brišniku već 1741. godine: odatle se jedan rod naselio u susjednoj Cebari do god. 1768. Od tada do danas stalno žive u oba navedena sela. Ne navode se kao jedno od prebjeglih plemena u Cetinsku krajinu, a nisu zabilježeni ni u imotskom kraju. Iz Brišnika je jedan rod vjerojatno odselio na kuprešku visoravan: jedna obitelj živi u gradu Kupresu.
Madunići su 1725. živjeli u imotskoj krajini: Jure Madunić dobio je te godine zemlju u Provu i u blizini Zadvarja. Vjerojatno su duvanjski Madunići doselili u drugoj polovici 19. stoljeća iz Imotskoga u neka duvanjska sela. God. 1768. još ih nije bilo u Duvnu. Danas žive samo u Cebari.
Spajića također nema u Duvnu do 1768. godine. U maticama se spominju teku drugoi polovici 19. stoljeća. Osim u Cebari ima ih u BrišniKu. Ni oni se ne spominju u Cetinskoj krajini kao odseljenici iz Duvna u 17. stoljeću, a nema ih ni u Imotskom.Najvjerojatnije su doselili iz Gruda, gdje je biskup Dragićević 1741. zabilježio 14-članu obitelj Mate Spaića. Iz Gruda su odselili i u neka okolna sela grudske i imotske općine
Izvor: Robert Jolić: Život i smrt u Duvnu, 2005.
Foto: Ivica Šarac