Uzvisine s obzirom na sunce kao izvor svjetlosti u hrvatskom jeziku imaju prisojnu stranu (locus apricus), stranu izloženu suncu, (o)sunčanu, toplu stranu, a kad je u pitanju Hrvatska, riječ je o južnoj padini uzvisine. Suprotno prisojnoj je osojna strana (locus opacus), neosunčana, tamna, hladna odnosno sjeverna strana uzvisine.
Kad je riječ o duvanjskom Prisoju, ono je smješteno u podnošju južne, osunčane strane planine Tušnice, ali i najveće naselje na obalama Buškog jezera.
U Bosni i Hercegovini je uz duvanjsko još još pet naselja s nazivom Prisoje:, i to pokraj Bileće, Foče, Goražda, Jajca i Višegrada.
U Hrvatskoj selo s nazivom Prisoje nalazi se u općini Dicmo, između Splita i Sinja, a smješteno je na prisojnoj strani brda Čemernice i ima 649 stanovnika (2001).
U osnovi imenica prisoje i osoje nalaze se glagoli sjati i sijati sa značenjem «biti veoma svijetao, sjajiti», a tvore se od čak sedam korijena: si-, sin-, sj-, sijev-, sjev-, i soj- (prijevoj).
Od osnove soj-, izvode se samo imenice, kao što je i Prisoje i Osoje. P. Skok to ovako tumači: «Kako prefiks «o-« ne objašnjava značenje, mora se uzeti da je prvobitni prefiks bio negativnog značenja kao ubog; «o» mjesto «u» je asimilacija prema starom naglasku usoje. To je nastalo u momentu kad taj prefiks nije više bio živ u jezičnoj svijesti. Još se nalazi u usojnica=usojkinja «vipera». Prvobitno usoje nalazi se u njemačkom toponimu Aussel. Oblik osoje je kolektivna izvedenica na –je od osoj, uporedi sa starocrkvenoslavenskim osoije.»
Duvanjsko Prisoje prvi se put spominje 23. rujna 1723. godine kao mjesto iz kojeg su stigli krizmanici u selo Vučiće, također na buškoblatskom području, gdje je tog dana makarski biskup Nikola Bijanković u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji dijelio sakrament krizme.
Spominje se i 11. travnja 1735. godine, kada se makarski biskup Stipan Blašković u Roškom Polju u kući Andrije Ljubas(ovića)a susreo s Ivanom Krajinovićem iz Prisoja i Ivanom Pavlinovićem iz Korita, koji su crkvenog velikodostojnika zamolili da posjeti Prisoje i Korita. To je obećanje biskup ispunio nakon tri dana, pa je 14. srpnja 1735. godine stigao najprije u Korita, a onda, kako su zapisali Blaškovićevi pratitelji don Duje Maslarda i don Ante Antulović „poslije ručka biskup s pratnjom ode u Prisoje ili Podosoje pod planinom Tušnicom i odsjede u kući G. Manojlovića zvanog Žapina…
…15. srpnja… nakon ručka dođoše neke Turkinje sa svojom djecom i zatražiše od biskupa zapise i blagoslove za svoje bolesnike. Među njima je bila i jedana udovica od Travnika s jedinim jedinim preživjelim djetešcem. Turkinje su ponudile biskupu darove, koje on ne primi, a dade im zapise i blagoslovi im ulje, vodu i druge stvari…
…16. srpnja navalili muslimani i muslimanke tražeći od biskupa blagoslove za se i za svoju djecu. U tome im je biskup udovoljio, a uz to je blagoslovio vodu, razne trave i korijenje koje služi za mnoge nevolje. Među strancima se nalazilo i pravoslavnih. Nakon obavljenih obreda biskup pođe u Duvno. Na putu ga zamoli jedan Turčin da se svrati u njegovu kuću i da je blagoslovi. Biskup je udovoljio njegovoj želji. Na rastanku domaćin je biskupu darovao nekoliko suhih riba iz Buša blata.“
Uzeli smo, što nije uobičajeno u ovakvim knjigama, tako dugačak citat s isključivom nakanom da bi se osjetio puls jednog vremena i odnosi ljudi u njemu, a pogotovo i stoga jer se na sceni zbivanja bilo 17. stoljeće, najkrvavije razdoblje za katolički puk u Bosni i Hercegovini.
Prisoje se kao zasebno naselje stare velike župe Livno sa sjedištem u Vidošima spominje u popisu biskupa fra Pave Dragićevića 1741/1742. godine kao selo sa 16 obitelji i 129 duša. Biskup pak Marijan Bogdanović je umjesto Prisoja zabilježio selo Buško Blato sa 57 kuća i 489 stanovnika.
P. Bakula u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije za godinu 1867. posvjedočio da je Prisoje postalo veliko naselje sa 57 kuća i 489 stanovnika.
Godine 1922. Prisoje se odvojilo od stare župe Grabovice i postalo sjedište nove istoimene župe, a u novije vrijeme i najvažnije mjesto buškoblatskog dijela tomislavgradske općine. Prema popisu iz 1991. godine u Prisoju je živjelo 1.150 stanovnika, a spada u ona duvanjska naselja u kojima se broj stanovnika, ponajprije zbog potapanja Buškog blata sedamdesetih godina 20. stoljeća, prepolovio (1961. godine Prisoje je imalo 2.085 stanovnika).
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: www.panoramio.com