ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Eminovo Selo

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Dvoriječni  naziv naselja sastoji se od pridjeva posvojnog u srednjem rodu Eminovo i imenice selo. 

U studiji „Duvno (Županjac)“, koju su kao autori potpisali tadašnji učitelj Duvnjak Stojan Rubić i župnik fra Anđeo Nuić, objelodanjenoj u Zborniku za narodni život i običaje (svezak IV., Zagreb 1899. godine), zabilježena je i narodna predaja o postanku naziva Eminovo Selo, koje se prije toga zvalo Ilijino Brdo. Priča kaže da je neimenovani turski paša, koji je „sa sobom vodio tri izmećara (sluge),“ dao jednom od njih, Iliji, „sve selo i polje pod selom, ono sve što siže do duvanjskih Podvornica i Jančerica.“  Živeći od obrade te zemlje, Ilija se skumio s Turčinom Eminom Korićem (i danas u Blažuju, u neposrednom susjedstvu Eminova Sela, postoji muslimansko prezime Korić). Po paši, kad se zaputio u Carigrad, pošalje Ilija staru tapiju (isprava o vlasništvu nekretnina) da je kod sultana zamijeni novom. 

Nastavak priče glasi ovako: „Po povratku iz Carigrada Emin poruči Iliji da „zakolje nikoliko janjaca i pripravi ručak, da će doći on i dati mu novu tapiju.“ Ilija sve pripremi, a „oko podne, kad su izašli iz džamije, dođe Emin s kadijom i nekoliko ljudi. Najprije su se dobro jeli, a onda Emin šapne nešto kadiji, na što taj poče vikati na Iliju kako je došao do turske zemlje i kako smije orati tursko. Iliju osude na vješala i objese, a zemlju preuzme Emin…“ i onda se nazvalo Eminovo te i danas, makar su se ljudi iskupili.“

Predaja o nastanku imena Eminovo Selo u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije za 1867. godinu iz pera fra Petra Bakule glasi malo drukčije. „Katolička obitelj Emin posjedovala je svu okolicu sela, kad je Turčin podjarmio Hercegovinu. Ali starješine obitelji, bojeći se da mu se po turskom običaju ne bi otela dobra, poslužio se nekim kadijom da mu isposluje ferman od sultana da Eminu posjedi ostanu netaknuti. Kadija kao šišani kum obeća Eminu, prijatelju i kumu da će mu donijeti ferman, kad se vrati iz Carigrada. I donio ga je. Ali kakav? Neposredno nakon što je pročitano da se Emina ima vješanjem ubiti, a sva njegova dobra zaplijeniti, to je učinio javno, okrivivši Emina za pobunu. Tako gine tko Turčinu vjeruje.“ 

Inače, Emin je muslimansko ime nastalo od arapskog emin sa značenjem vjeran, siguran, pouzdan.

Drugi član ovog ekonima imenica selo danas znači „osnovno naselje u kojem se stanovnici pretežito bave obradom zemlje“. Nekoć su u hrvatskom jeziku za taj pojam  postojale dvije riječi, ali s različitim značenjima: vas (ves) i selo.   

Prvobitno „vas“ je bilo naselje stalne trajnosti, veoma rano ograđeno zbog sigurnosnih razloga, imalo je gospodara-feudalca, koji je nadzirao uvjete za život svojih kmetova. S vremenom je „selo“ posve istisnulo „vas“ iz hrvatskog jezika osim u dijelu toponima: Nova Ves  (dio grada Zagreba); etnici Dolivaška i Sridovašaka dokazuju da su se današnja naselja na Šolti Donje i Sridnje Selo nekoć zvala Donja i Sridnja Vas; godine 1497. pokraj Plaškog je zabilježena Črna Vas, koju su doseljenici iz istočnih krajeva, ne znajući što je „vas“, preimenovali u Crnu Vlast; slično se zbilo i s Banovom Vasi (Banovo Selo) u okolici Zadra, koje je „pretvoreno“ u Banjevac; 1650. godine na Kupi je zabilježena Fratrova Vas, kojoj je kasnije promijenjen naziv u Fratrovac.      

U osnovi imenice selo je korijen sel-iti, a ne sjediti kako se nekoć smatralo, jer selo je ustvari ono što je nastalo kao rezultat selidbe, seobe, seljenja odnosno morale su se najprije obaviti neke radnje da bi nastalo ono što se zove selo. Tek s vremenom će selo postati „sessio“ (latinski sjedište) zemlje na kojoj sjedi, boravi vlasnik feudalac i njegovi kmetovi. Na tragu je toga i kajkavska imenica selec, koja znači čovjeka što stoji, stanuje na selu, na imanju feudalnog gospodara, pa su od toga izvedena prezimena: Novoselec, Novokmet itd. Dakle, „selo“ je od nekadašnjeg „pokretnog imanja“ postalo stalno naselje i prebivalište, na kojem je feudalni gospodar prema vlastitom nahođenju naseljavao kmetove.

Kad je riječ o Eminovu Selu,  od ukupno njegovih devet zaselaka treba posebice izdvojiti dva: Buhovo i Kulu.

Izvor:Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja2006.