Dvočlani ekonim se sastoji od pridjeva posvojnog u ženskom rodu bukova i imenice gora.
Prvi član pridjev posvojni bukova izveden je od imenice bukva, naziva listopadnog drveta (Fagus) iz porodice bukava (Fagaceae), čijih desetak vrsta raste na području sjevernog umjerenog pojasa. Najvažnija je obična bukva (Fagus silvatica), do tridesetak metara visoko drvo s tipičnim jajastim listovima, jednodomim cvjetovima i trobridim plodovima u obliku oraščića.
I ovom prigodom vrijedi se opširnije osvrnuti na prvobitni hrvatski naziv drveta Fagus silvatica, koji je glasio «buk», zabilježen u 16. stoljeću, a koji je istovjetan s imenom tog listopadnog drveta u svim slavenskim jezicima. Prema rodu «buk» je odgovarao brojnim općeslavenskim nazivima za drveće muškog roda: grab, javor, brijest, klen, drijen, dub, hrast, cer, jablan, bor, tamaris, ariš, čempres. Naziv «buk» potvrđen je u izvedenicama: bukovica = bukova šuma, bukovina = bukovo drvo kao materijal, bukovača = gljiva što raste u ozračju bukove šume, ali i u izvedenici bukovik, što također znači bukova šuma, koja ima i istoznačicu bukvik. U nekim govornim područjima uz «buk» zabilježen je i oblik «buka», dakle ženski rod kao i u nekog drugog drveća: jela, smreka, omorika, breza, joha, lijeska, vrba, iva, tisa.
Kako se imenica «buk» (buk6) sklanjala po u-deklinaciji, njezin je genitiv glasio «bukve», što će s vremenom utjecati na stvaranje novog oblika nominativa, kao primjerice u slučajevima: breskva, mrkva, rotkva, a posebice crkva, pa je novonastala «bukva» prešla iz u-deklinacije u a-deklinaciju.
Pošto se nekoć pisalo na raznim materijalima, pa i na drvetu, pa i onom bukovom, upravo otuda potječe «buky» odnosno «buki», naziv drugog po redu slova glagoljičke i ćiriličke azbuke, kojim se bilježio dvousneni zvučni suglasnik «b», a koji je u glagoljici ima i brojevnu vrijednost 2 (dva). U hrvatskim glagoljičkim spisima glas se «b» često naziva i «bukva», što ujedno kao samostalna riječ znači «pismo, povelja». Bukva je inače naziv za slovo «b» u više slavenskih jezika: ruskom, ukrajinskom, bugarskom, srpskom, makedonskom. Dakako, od imena dvaju prvih glasova («a» i «b») koji su se zvali «az» i «buki» nastao je naziv azbuka za glagoljički i ćirilički alfabet; odatle je i pojam «bukvar», čest naziv za knjigu, koja je služila kao čitanka početnica u procesu opismenjavanja.
Inače, jezikoslovci se slažu da je «buk» u slavenskim jezicima posuđenica iz germanskog; izveden je od gotskog «boko» (množina «bokos»), što podsjeća na latinski «fagus» i grčki «fages».Dakako, od gotskog bokos je nastao novonjemački die Buche = bukva, Buchbaum i Buch(en)wald = bukova šuma. I njemačka je riječ za knjigu das Buch na tragu pisanja na bukovu drvetu.
U bosansko-hercegovačkoj ekonimiji bukva je česta sastojnica ekonima: Bukva (Kreševo), Bukve (Vitez), Bukinje (Tuzla), Bukorići (Nevesinje), Bukov Do (Olovo), Bukova Gora (Tomislavgrad),Bukova Greda (Orašje), Bukovac (Bosanska Gradiška, Doboj), Bukovača (Bosanski Petrovac), Bukovci (Busovača), Bukovica (Cazin, Kiseljak, Konjic, Laktaši, Tomislavgrad, Zenica), Donja Bukovica (Bijeljina, Jajce, Maglaj, Vlasenica), Gluha Bukovica (Travnik), Gornja Bukovica (Bijeljina, Jajce, Maglaj, Vlasenica), Mala Bukovica (Derventa, Doboj, Travnik), Velika Bukovica (Derventa, Doboj, Travnik), Bukovik (Breza, Sokolac), Bukovlje (Kakanj, Konjic, Velika Kladuša), Bukvaluk (Banja Luka), Bukvica (Kalinovik), Donja i Gornja Bukvica (Goražde), Bukvići (Novi Travnik), Bukvik(Bosanska Gradiška), Donji i Gornji Bukvik (Brčko), Bučići (Tomislavgrad, Novi Travnik, Jajce).
U Hrvatskoj su također veoma brojni ekonimi koji sadrže osnovu bukva, pa ćemo navesti samo dio njih: Bukevje (Sveti Ivan Zelina, 80 stanovnika; Zagreb, 404), Bukova (Virovitica, 45), Bukovac Perjasički (Slunj, 26), Bukovac Perušićki (Gospić, 221), Bukovac Svetojanski (Jastrebarsko, 1139), Bukovčak (Zagreb, 72), Bukovčani (Pakrac, 149), Bukovec (Međimurje, 192), Bukovec Zelinski(Sveti Ivan Zelina, 311), Bukovica (Gvozd, 7; Nova Gradiška 180), Bukovica Prekriška (Jastrebarsko, 64), Bukovica Utinjska (Vojnić, 203), Buković (Benkovac, 904), Bukovje Bistransko (Zagreb, 384), Bukovje Križevačko (Križevci, 338), Bukovje Netretićko (Duga Resa, 73), Bukovje Podrvško (Zagreb, 57), Bukovlje (Slavonski Brod, 902), Bukov Vrh (Delnice, 93), Bukvik (Orahovica, 301),Donja Bukovica (Slatina, 120), Donje Bukovlje (Duga Resa, 140), Donji Bukovac Žakanjski (Ozalj, 130), Mali Bukovec (Ludbreg, 942; Zlatar, 262), Nova Bukovica (Slatina, 1.070), Predbukovje(Ivanec, 250), Veliki Bukovec (Zlatar, 410; Ludbreg, 250), Špišić Bukovica (Virovitica, 1.866).
Drugi član ekonima imenica gora ima više značenja:
- brdo, brijeg,
- velika šuma i
- vinograd.
Upravo je stoga u Zagorju uobičajen naziv za vinograde gorice (vinograd raste gore, na gori, na brdu, a ne dolje u dolini). Imenica gora označava i planinu, obično srednje visine (Zagrebačka gora) ili pak ono što je nekoć označavala imenica gvozd, dakle šuma, šumoviti predio (Petrova gora, nekadašnji Gvozd).
Bosansko-hercegovačka ekonimija obiluje s ekonima koji sadrže imenicu gora: Gora (Kakanj, Vogošća), Bukova Gora (Tomislavgrad), Donja Vratna Gora, Gornja Vratna Gora (Konjic), Guča Gora(Kakanj), Popržena Gora (Kakanj), Raška Gora (Mostar), Stara Gora (Rogatica), Velja Gora (Trebinje), Goranci (Mostar), Gorani (Konjic, Visoko), Goransko Polje (Konjic).
U Hrvatskoj postoji čak 30 naselja u kojima je u osnovi imenica gora: Gora (Petrinja, 287), Brezova Gora (Varaždin, 91), Duga Gora (Karlovac, 114), Gora Glušići (Labin, 30), Gora Košnička (Krapina 116), Gora Veternička (Zlatar, 283), Janja Gora (Plaški, 118), Mala Babina Gora (Pakrac, 9), Mala Gora (Pregrada, 200), Petrova Gora (Zlatar, 480), Pozla Gora (Metković, 64), Ravna Gora (Delnice, 1.869), Slavagora (Samobor, 83), Srednja Gora (Čabar, 83), Velika Babina Gora (Pakrac, 94), Velika Gora (Pregrada, 125; Sveti Ivan Zelina, 81), Vinagora (Pregrada, 62), Železna Gora (Međimurje, 501), Gorači (Čabar, 127), Goranec (Zagreb, 412), Gorani (Delnice, 1), Gorenci (Vrbovsko, 57), Podgora (Makarska, 1.534, Ston, 33; Zagorje, 42), Podgora Krapinska (Krapina, 521), Podgora Turkovska (Delnice, 10), Podgorač (Našice, 956), Podgorani (Delnice, bez stanovnika 2001. godine), Podgorci (486), Zagora (Opatija, 97), Krapina 107), Vrgorac (grad u Dalmatinskoj zagori, 2.188).
Dvanaest hrvatskih naselja nosi naziv Gorica: Gorica (Poreč, Duga Resa, Pag, Podravina, Zadar), Gorica Jamnička (Pisarovina, 126), Gorica Lipnička (Karlovac, 22), Gorica Miholečka (Križevci, 52), Gorica Skradska (Delnice, 4), Gorica Svetojanska (Jastrebarsko, 17), Gorica Valpovačka (Belišće, 186), Velika Gorica (Zagreb, 33.339); Gorice su dvije (Nova Gradiška, 166; Šibenik, 14).
Podgora je naziv šest naselja u Hrvatskoj (Makarska, Stubica, Dubrovnik, Klanjec, Krapina, Delnice).
O etimologiji naziva Bukova Gora ima i drukčijih mišljenja. Primjerice I. Drmić, iako ne odbacuje mogućnost nastanka od izvedenica imenice bukva, iznosi i još jednu mogućnost, ali prethodno ustvrdivši da se ne zna da je ikada oko današnje Bukove Gore rasla bukova šuma, pa stoga nastanak tog ekonima treba tražiti drugdje. Da tom tvrdnjom nije ništa dokazano, svjedoči podsjećanje da na 820 kilometara četvornih, koliko zauzima područje s nazivom Bukovica u sjevernoj Dalmaciji, danas nema ni bukovih ni bilokakvih drugih šuma, što ne znači da ih nekad nije itekako bilo. Čovjek i stvara i razara!!! Evo tog Drmićeva tumačenja: „… ime sela Bukova Gora dolazi od ilirske riječi buk koja znači kruh. Budući da se može donekle naslutiti mogućnost postojanja benediktinskog samostana sjeverozapadno od Bukove Gore, kraj današnjeg jezera, na što upućuju neki ostaci, a i samo ime mjesta „Manastirina,“ možemo povezati genezu toponima Bukova Gora s benediktincima koji su tu imali svoj mlin. U mlinu su mljeli žito uz šum kamenih kola i tako opskrbljivali ljude brašnom i kruhom (buk).“
Bukovu Goru kao zasebno naselje u svom popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika 1741/1742. godine bilježi biskup fra Pavo Dragićević, a samo dvadeset i pet godine kasnije u popisu njegova nasljednika biskupa fra Marijana Bogdanovića Bukova je Gora najveće selo na duvanjskom dijelu Buškog blata. Čini se da je tada pod nazivom Bukova gora sadržano cijelo područje današnje župe Rašeljke.
Dakako, Bukovu Goru u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije spominje i 1867. godine i fra Petar Bakula.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisini nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: www.panoramio.com