ŠETNJA PO VRANU

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Dovoljna je jaka volja i sve se može. Tako je bilo i u ovome slučaju. Samo jedan poziv hoćemo li u šetnju i jednoglasno: Idemo! Razmišljali smoo Vranu ili Čvrsnicei ali na kraju smo se ipak odlučili za (Mali) Vran.

Polazak je bio u 8:15 od doma na Blidinju, preko Borove Glave (križa iznad doma), iznad Modruše, Čemernih dolaca i lagano uz južnu stranu Vran-planine, prema Malome Vranu.

Cijelo vrijeme puhao je lagani povjetarac koji nas je čuvao od nesnosne vrućine (u šumovitim dijelovima dionice, gdje nije bio vjetra, vrućina, sparina su bili baš nezgodni pratitelji). Na 1961 m vrhu smo odmorili, uz hranu iz ruksaka, malo se opružili i uživali u najljepšem (duvanjskom) nebu.

Slijedio je silazak prema Omrčenici, a usput smo sreli i 4-članu splitsku ekipu predvođeni Duvnjakom kolskih korijena (Papić, ime nismo doznali). Žurili su prema vrhu jer, kako su kazali, u 15 sati, čekao ih je topli burek (nismo doznali gdje ih je čekao).

Na silasku na Omrčenicu, po tko zna koji put, osjetili smo na daleko poznato gostoprimstvo obitelji Vukadin iz Omolja- obitelji Joze-Jokare i njegova sina Ante. Hvala im na toplom dočeku, hladnoj pivi i toplom ručku. Nakon što smo se pozdravili s dragim domaćinima, krenuli smo dalje nazad, preko Bunarića, Vesine staje do šumarske kuće u Grlima i povratak kući.

Ukratko: 24 kilometra uspona (bez padova) i silazaka, zezancije, uživanja u prirodi i svemu što priroda obilato nudi i pokazuje, pogotovo sada, svoj svojoj raskoši.