Na malonogometnom turniru 2011. godine je po običaju bilo mnogo lijepih motiva, uslikano je puno golova, glava, nogu i ćevapa, ali najljepše slike napravio je iskusni fotograf iz sela Stepena, koji je prevalio dugački put da bi ovjekovječio ono što u drugim selima nije ni blizu lijepo kao u Mandinu Selu – naše mlade.
Čovjek ih je uhvatio i sprijeda i otraga, a kao što se vidi iz priloženoga teško je se odlučiti na kojem snimku bolje izgledaju.
Žene su zasjele na klupu i nisu dale nikomu da se gura s njima, čuvale su mjesto za jednog Mandoseljana, a kako su se odlučile za njega jasno je nakon sljedećega razgovora koji je ostao snimljen ispod njihovih majica. Da ne bi ispao skandal tko je što rekao nećemo ih ovdje imenovati, ali zato poput wiki-leaksa dajemo cjelokupnu dokumentaciju na uvid javnosti.
Mlada 1: „Onog moga sriću bole zubi – čim dođemo kući počne kukat i legne na kauč, a sad kod Bikana jede ćevape. Ne znam šta ću. Ima li ijedna od vas dobru ideju?“
Mlada 2: „I meni je slično. Moj stenje ima tri dana i veli ukočilo ga u leđima, legne na pod pa ga dica i ja moramo priskakat. Da bar ode u krevet pa kad ga leđa popuste možda bi bilo nešto.“
Mlada 3: „Lako je vama, ali moga je ufatio stomak. Jedino ovdje na Dolovama se malo kreće, a kod kuće ništa neće. Zaključa se, uzme novine i jadikuje.“
Mlada 4: „Moj se polako pritvara u žensko, stalno ga boli glava, veli da ima migrenu. Kad ga vidim samo ga žalim, napravim mu čaj i stavljam mu obloge dok ne zaspe.“
Mlada 5: „Moj je izgorio na suncu, ne smim ga ni dodirnut, a kamoli nešto drugo. Mažem ga jogurtom a on se dere ko da mu kožu gulim. Šta ćemo?“
Sve mlade skupa: „Evo Blage, pomaknimo se u stranu da sidne između nas. Blago nama!“
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Stepenjanin J.
