U proljeće 1991. (ne sjećam se točnoga nadnevka, no misim kako se radilo o polovici lipnja) dogodio se događaj koji je zamalo mogao biti tragičan po naše dvije Mandoseljke – Ružicu (18) pok. Mije i Josipu (15) pok. Trpimira, obje Šarac – koje su taj dan čuvale seoske krave (otprilike njih stotinjak).
Lijep i sunčan proljetni dan iznenada se pretvorio u pljusak praćen strašnom grmljavinom i munjama čiji će samo jedan udar na licu mjesta (Lokvice, iznad Kruga) usmrtiti četiri krave iz Mandina Sela (dvije pok. Kažimira Šarca i po jedna Petra-Pere Markovića i Vinka Sesera). Iako su Josipa i Ružica bile u blizini, osim šoka, prošle su srećom bez većih posljedica.
Cijelo selo se odmah uputilo na mjesto stradanja gdje smo našli mjesto udara u kamen koji je napukao, kao i liniju koja se protezala prema svima usmrćenim kravama koje su ležale u blizini. Prizor koji je svakoga ostavio u šoku: ukočene, napuhane, izgorjele po tijelu kuda je prošao udar… Organiziran je vrlo brzo i bager koji je iskopao rupu u koju su sve četiri dovučene i zajedno zatrpane zemljom. Ne znam postoji li itko sačuvanu fotografiju. Ako ima, neka pošalje.
Nikad poslije nije se dogodio sličan događaj.