Dolaskom na groblje i tijekom današnje košnje trave zatekli smo nepoznate kamenoklesare kako rade na jednoj grobnici. Bilo ih je nekoliko a među njima jedan sjedi gospodin. Odmah smo prionuli poslu i nismo se puno zanimali jedni za druge.
Kad smo završili s poslom, kazali su mi kako je među njima Sabit Pozder, upravo sjedi gospodin, o kojemu smo pisali prije šest godina, kada smo radili na izgradnji nove kapelice. Kapelica koja je prethodila sadašnjoj, građena je potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća (zbog dotrajalost srušena u svibnju 2020. godine). Kada je sve bilo završeno, naručen je križ, po koji su naši došli, no Sabit im nije naplatio, nego ga je darovao. O tome smo pisali 2019. godine i potaknut time tražio je autora teksta Ivicu Šarca, kako bi ga upoznao i na tome mu zahvalio. I to se danas i ostvarilo. Upoznali smo se i fotografirali Sabita na ulazu u groblju, u čiji ogradni zid je taj križ i ugrađen.
Inače, Sabit je naš mandoseljski zet, supruga mu je Remza rođ. Dilaver (Osmanova sestra).
Vitalni 76-godišnji Sabit doselio je 1981. godine iz rodnih Lizoperaca (općina Prozor – Rama), do rata je imao svoju kamenoklesarsku radnju na Karauli). Iako sada radnju ima u Jablanici s ponosom ističe kako ima samo lijepe uspomene na Duvnjake, te kako i sada ima prebivalište na području naše općine gdje djeluje i ima jako puno posla. U to smo se uvjerili i sami, jer rade već nekoliko dana i kod nas.
Stari ljudi su uvijek govorili kako ničije dobro ne treba kriti. Tako neka bude uvijek.
Pozdravili smo se jer je žurio nazad do grobnice na kojoj su radili, kako bi radove budno ispratio do kraja. Iako je kazao kako je posao prebacio na sinove, radnička krv ne da (mu) mira. Jer, stara je to vrijedna, kamenoklesarska škola.
ZNATE LI TKO JE NAPRAVIO I DONIRAO KRIŽ NA STAROJ KAPELICI?
