Šaku žuta žita
Za ljubav Duvanjskog polja
Moj otac sije svakog proljeća
U travnju.
Plodnost sjemena za teška vremena
Ravnodušnost zemlje pokrije.
Mati zaplače otac popije
Suzu u rakiji
Opsuje sveca i kao djeca
Sjenke se plaši.
Jutra plava san su i java
Za naša čela
Djedova lula davno je utonula
U rijeku zaborava.
Kad stigne žetva teška kletva
Poljem jekne
Zasuzi oko i negdje duboko
Nadu krije.
Hladna jesen k’o putnik zanesen
Poljem bludi
Njezine grudi ritam su ludi
Vjetra i kiše.
Teške su noći u crnoj samoći
Nad ovim poljem
Duga je cesta našeg prokletstva.
(Ima jedna duga cesta…)
Karlo Papić