S VRHA GRUDE: Dušni dan

objavljeno u: S VRHA GRUDE | 0

Mandoseljsko groblje. Od prvoga ukopa do danas po nadgrobnim pločama i grobnicama grije sunce, zvrnda kiša, fijuče bura, tutnji grmljavina, pucaju gromovi, a tjelesni ostaci naših roditelja, braće i sestara u miru počivaju. A, duše njihove, počivaju li one u miru? Znam da ne znam odgovor na to pitanje, kao što ga nitko od živih ljudi ne zna. No, nadam se da se nalaze u Božjoj blizini i da su zbog toga mirne i da je taj mir blagoslovljen. Jer naši su ljudi od vjere bili i s vjerom živjeli, dok su živjeli ovdje, te se toplo ufam da su se s dragim Bogom pred odlazak sreli i za milost molili. Kao što vjerujem da je milost Božja – ako tako uopće smijem reći – jača od Njegove pravednosti.

Tim više, što su naši ljudi spletom mnogih okolnosti, naročito u posljednjih stotinjak godina, bili gladni i žedni, bosi i goli, posebice kao žrtve ratova i neljudske mržnje. Majke su suviše često ostajale bez svojih muževa i sinova, tako da su živjele i patile zajedno sa svojom djecom mučeničkim životom. Bogate samo oskudicom, strahom i brigom – kako preživjeti! Kao takove i takovi sve što su sagriješili, sagriješili su od muke i zbog muke.

No, to nipošto ne znači da im nije potreban stalan zagovor kod svih svetih, Isusa Krista, Majke Božje. Stoga, pomolimo se za duše naših pokojnka uz dušni dan. Neka ih Bog pogleda i sve oprosti što su, putujući ovim stazama, nesvjesno mišlju, riječju i djelom loše učinili.

Ante Šarac (2017.)