R A Z G O V O R S P R A T R O M
Kaže mi niki dan jedan mladi pratar: – Bariša, redovito te čitam, ali bih volio da više provlačiš kroz svoje tekstove onu Isusovu glavnu zapovijed: Ljubi Boga iznad svega a bližnjega svoga kao samog sebe.
-Dobro pratre, imat ću to na umu, ali mi se ne sviđa ovo ljubi; zar na našem jeziku nije priličnije reći voli. Voli Boga iznad svega a bližnjega svoga kao samog sebe. Mislim da se radi o doslovnom, krivom prijevodu, kao što je onaj u Očenašu koji kaže ,ne uvedi nas u napast, pa ne uvodi nas Bog u napast, On nas samo kuša, ili prijevod da će prije deva kroz iglene uši, umisto uže kroz iglene uši. Ako prihvaćaš ovu moju primjedbu razlikovanja riči ljubi i voli, reci ti meni ko je moj bližnji.
-Pa tvoji ukućani, rodbina, prijatelji, susjedi…
-Dobro, a jesu li tvoji i moji bližnji naši teritorijalni susjedi: Talijani, Slovenci, Mađari, Srbi, Crnogorci, Rišćani, Janjičari…
-To je političko pitanje, Bariša; to nam ti reci u idućem svom tekstu, pa ćemo onda razgovarati.
-More pratre, evo sada ću ja reći ono što znam o onima koji su nam blizu, ali nisu, po mom mišljenju, bližnji. Zapravo, spomenuti su nam narodi i bližnji, ali već stoljećima nije politika mnogih njihovih čelnih ljudi.
Talijani, otkad su nam okupirali Ilirik, svojataju i Istru i Dalmaciju. A i mnoge pape, Talijani, kao tisućugodišnji ne samo duhovni nego i svjetovni talijanski vladari, imali su teritorijalne pretenzije prema našoj obali i zaobalju. Talijani, i kad su pomagali naše pokrete za nezavisnost, kao npr. Pavelićeve ustaše, Vlahosrbima su omogućavali da nas progone, razaraju i ubijaju na našem teritoriju. A Zadarska biskupija, nadbiskupija, je i danas pod direktnom jurisdikcijom Vatikana. I mi se danas čudimo što se današnji Papa, podrijetlom Talijan, ovako odnosi prema nama i našem Stepincu. Kada ćemo se već jednom prestati čuditi?
A što se Slovenaca tiče, susjedi nam jesu, blizu jesu, ali bližnji nisu jer su naveliko sudjelovali u pokolju naših civila i vojnika nakon završetka tzv, Drugog svjetskog rata; oteli su nam skoro sva naselja uz svoju granicu, čak i naše svećenike odatle protjerali, hoće oteti naš Piranski zaljev, oteli Svetu Goru (Geru, kako je oni zovu), uzurpirali svojim kućicama našu Istru i teritorij sve do Samobora i Zaprešića. Slovenci nas, jednostavno rečeno, ne vole, iako se cilu godinu bućkaju po našem moru. Puna ih je i daleka Korčula. Pa zar bi mi onda tribali njih voliti?
A što se tiče mađarskih katolika i protestanata (Orban), oni po Briselu razastiru svoje karte na tepisima na kojima je Slavonija u Mađarskoj s izlazom na more u Rijeci. Kakvi bi tek nasilnici bili da ih svojevremeno nije smirio naš ban Jelačić?
Što reći o onima koji kažu da je i Bog po nacionalnosti što i oni – Srbin. Nakon što su prisvojili Srijem , Banat i Bačku, u Rvackom obrambenom ratu su pokušali doći do svoje izmišljene i zamišljene crte Virovitica, Karlovac, Karlobag, i nisu, fala Bogu, uspjeli, ali jesu u poslijeratnom razdoblju ušli, uz pomoć naših izdajnika, u sve pore rvacke vlasti – svoje antirvacke brloge proglasili su kulturnim centrima koje financira tzv. rvacka a zapravo jugočetnička vlast. Čekam da dobiju nagradu svi oni koji su im to omogućili.
A bivša sastavnica Rvackog kraljevstva,, pokrajina Duklja, danas Crna Gora, iz godine u godinu se srbizirala, da bi vlast u njoj ovih dana preuzeli srbizirani crnogorski četnici. A naši jadni Rvati u Boki ne smiju ni Bokeljsku mornaricu nazvati svojom. Zar triba voliti susjede koji su u nekoliko navrata s istih kota Dubrovnik razarali, štioci moji?
Na kraju, ipak ne smijemo ne voljeti također bivše sastavnice Rvackog kraljevstva, Bosnu i Ercegovinu, ali ponašanje Janjičara i Rišćana u njoj ne možemo razumjeti, osim ako se sitimo one naše stare da je poturica uvik gori od Turčina. Janjičari su sada nadili sebi i nacionalno ime, sada su Bošnjaci, nakon što su se odrekli svoje, naše, vire, nacije i govora i prisvojili sebi svu rvacku povijest na tom području od stoljeće sedmog. A još 1931. su se, prema popisu stanovništva, imam grafički prikaz, duž rjeke Drine masovno izjašnjavali da su Rvati. Možda je i ta činjenica bila inspiracija četnicima kad su ih 1942. poklali u Foči a 1995. u Srebrenici. Za vrime nedavnog rata dali smo im sve što smo imali , a oni nas danas proglašavaju svojim najvećim neprijateljima. Samo lud bi takve volio.
Nismo draži ni Vlahosrbima, bosanskim rišćanima, iako ih je 34%, prema istraživanju Krunoslava Draganovića, podrijetlom Rvati i katolici. Ti Srbi prečani, kako ih Beograd zove, su veliki mitomani, lažljivci i varalice. Ovih dana su podigli spomenik u Banja Luci, svojatajući ga, čak i našem kralju Tvrtku. Međunarodna banda im je darovala pola BiH, Krvavicom je ja zovem, ali im neda da se pripoje Srbiji, jer bi to vjerojatno izazvalo novi pokolj između sva tri naroda na tom području.
Evo ti, pratre moj, moje mišljenje o onome o čemu smo razgovarali. Što se tiče voljenja Boga iznad svega, ja sam uvjeren da sam s njim od rođenja u suvezluku, da se međusobno volimo i poštujemo, a o mom odnosu prema bližnjima prepuštam Njemu pravorjek. Međutim, ako je u pitanju naš odnos prema našim susjedima, bližnjima, mislim da triba vraćati milo za drago – ne mrziti, ali ni voljeti onoga ko ti zlo želi ili čini. Ako nisam nešto dobro reko, mladi pratre, ispravi me. Dobro bi bilo da o svemu upitaš i starijeg pratra od sebe; jedno je teorija a drugo životna praksa.
Zagreb,18.listopada 2024. B a r i š a