„U ime obitelji“ – Nomen est omen
Ako sam pogriješio jer oni nisu stranka, onda se ispričavam jer moje analize na služe za popunjavanje baze podataka na izborima pa je nebitno je li formalno to stranka, udruga, pokret ili interesna zajednica.
Kod odabira naslova sam se odlučio za latinski naziv, em se radi navodno o stranci koja ima dobre veze u Katoličkoj Crkvi, em se radi o nešto intelektualnijem štiihu pa mi se odabir latinskoga učinio dobrim da ukažem na neke sitnice i razlike naspram ostalih takmaca za Sveti Gral vlasti.
Kao što rekoše Latini, ime govori o nekome više nego možemo i pomisliti. Bog čovjeku dade pravo i odgovornost da svako stvorenje, životinjsko ili biljno, prozove kako misli da je najbolje. U Sv. Pismu je davanje imena ujedno i preuzimanje odgovornosti za onoga komu dajemo ime pa mi je ime U ime obitelji izričito zanimljivo u kontekstu natjecanja za vlast i same konstrukcije stranke.
Obitelj nije samo okosnica programa nego i okosnica upravljanja samom strankom i njezinim pridruženim udrugama, negdje oko desetak. Osnivači i kormilari stranke su u najvećem dijelu obiteljski povezani, prijateljski dijele odgovornosti za udruge i nekadašnju inicijativu iz koje je stranka nastala, ali korjeni političkog djelovanja su nešto dublji.
Glavni akteri stranke su sudjelovali u nekad dobro osmišljenom projektu HRAST.a. Priča oko Hrasta vam je sigurno poznata, bila je kratkoročna afera i velikog Zvonka Bušića, a svojim krajem se ne razlikuje puno od sličnih hrvatskih priča o vjernima, nevjernima, najvjernijima i lukavima. Kako bilo da bilo neki osnivači i začetnici ideje Hrasta su na katoličom tankom ledu izgubili tlo pod nogama i izletjeli iz priče, među njima i neki veliki uzorci, kao prof. Jurčević. Govoriti o UIO, a ne imati u pozadini Hrast, koji je homeopatskom metodom razvodnjavanja postao HDZ-ov koalicijski partner, bilo bi skučeno jer Miletić i Markić su očito glavni akteri, iako nisam baš siguran jesu li oni uopće formalno u ikakvoj ulozi.
Već tu imamo dobar uvid u strategiju UIO. Konce ne vuku oni koji su formalno u prvom redu nego oni koji sjede otraga tako da uvijek postoji mogućnost da se nekome drže propovijedi jer je pogriješio ne uvidjevši finese njihove organizacije i formalnosti na kojima oni grade svoje strukture, Ovakav model organziranja je poznat u nepreglednim holdinzima, ložama, kod masona i u mafijaškim organizacijama. Nikad nemaš pojma tko je tko, kad kažeš da je ovaj ili onaj onda se oni odmah jave i demantiraju jer lažeš. Budući se radi o obiteljski dobro povezanim ljudima konstrukcija funkcionira dobro jer je od desetak udruga lako zamijeniti jednu s drugom i negdje pogriješiti, što je možda osnovna intencija autora ovakvih konstrukcija.
Program koji se nudi pod nazivom „U ime obitelji – projekt Domovina“ stavlja u prvi plan obitelj, pretpostavljam katoličko kršćansku tradicionalnu hrvatsku obitelj, kao osnovnu stanicu društva. Iako će svaki birač reći da je obitelj važna ipak mislim da je fokus samo na obitelj, već i samim imenom, poprilično skučen pogled na politiku, tim više što se kroz pojam obitelji promovira i određeni moralni pogled na obitelj i društvo. Ovakav pristup se vjernicima čini dobrim, al je za politiku neprilagođen, jednostavno preuzak. Uz obitelj se veže naravno i gospodarstvo, ali kao rubna tema.
Program UIO je po meni ideološki različit od svih drugih jer u prvi plan gura kršćanske vrijednosti, a povezanost s udrugama pokazuje da oni imaju jasnu predodžbu kako te vrijednosti progurati u društvu i ono što je izrazito neobično za katolike u Hrvatskoj, oni to rade sustavno i ne susprezaju od svih mogućih koraka. Pored obitelji su jedine teme birački sustav po načelu preferencija i čišćenje HRT-a. po meni rezultat osnovne aktivnosti, neuspješne referendumske inicijative i osobnog iskustva s HRT-om. Programski poprilično škrto.
Osnovni izazov će oni imati u pronalasku odgovarajućih ljudi. Visoko postavljena načela zahtijeveju i visoko moralne i odgovorne ljude koji po svim pravilima moralne struke odgovaraju idealiziranim slikama koje nam se nude, a tu ja vidim najveći problem, jednostavno je teško pronaći iskrene ljude koji odgovaraju tim visokim standardima pa je opasnost da se uguraju patvoreni jako velika. Svaka i najmanja afera nekog visokog čelnika može predstavljati ekspoloziju, a budući smo mi novinski diktirano društvo teško će im biti pronaći odgovarajuće kadrove.
Već godinama sudjelujem na različitim forumima, raspravama i panelima. Raspravljao sam s grčkim trockistima i austrijskim fašistima, s partizanima i sa Zoranom Đinđićem, doživio sma svašta u raspravama, al ako bih morao odabrat najagresivnije i najnetolerantnije sudiskutante onda bih se odlučio za pedere, mlade ljevičare i aktiviste Hrasta na društvenim mrežama.
Jasno mi je da bi sada UIO mogao reći da oni s njima nemaju nikakve veze. Već sam opisao taktiku zbrke oko ljudi, al za mene se radi o istim profilima i istim aktivistima. Kad govorimo o vodećim ljudima onda sigurno u prvi red spada gospođa Markić, kao primadona pokreta. Žena blagog izgovora i majčinske širine na mene djeluje izrazito pasivno agresivno. Tamjanski glas posuđen u društvu ecclesia leasing me podsjeća na tajnovitost, mistiku i spoznaju da su i sveci samo ljudi. Drugi prvaci se dobro uklapaju u taj uzorak, od Miletića koji dobro odgovara tipu katoličkog skojevca do nekadašnjeg Jospovićevog savjetnika, koji olako drugima postavlja aršine koji za njega ne vrijede.
Iako ćemo se složiti da nam treba moralnih ljudi meni je kod njih malo previše moralizma. Podsjeća me na neku vrstu polucrkve koja dobro računa prije nego se pomoli.
Teme koje oni napominju su odraz samouvjerenosti na osnovu uspješne akcije referenduma za brak, odnosno protiv izjednačavanja braka i pederske životne zajednice. Referendum je bio odrađen vrhunski, ali sigurno njegov uspjeh nije niti polovicom rezultat biračke naklonosti UIO nego opće prihvaćeni hrvatski stav o obitelji. Mnogi birači drugih stranaka su potpisali referendum, dakle kalkulacija s tim biračima je samo djelomično opravdana.
Ono što UIO čini jakim takmacom su mnogi aktivisti koji bu mogli odraditi glavninu posla od vrata do vrata. Katolička crkva je više dobar PR pristup nego realnost jer KC sigurno ne će podržati bilo koju stranku ili opciju, a pozivanje na Crkvu samoj Crkvi ne donosi koristi. Crkva ne voli kad se svi pozivaju na nju jer zna koliko lažnjaka, ulizica i račundžija rado Crkvu koriste da bi se sami izfurali. Hrvatki narod pati od teorija zavjere pa je igra u ovom kutku za lovce u mutnom izrazito polodonosna. Dovoljno je da ljudi pomisle da iza nekog stoji famozni Opus Dei i evo ti besplatnog marketinga. UIO zna igrati i te karte, al je u međuvremenu i Crkva izgubila utjecaj bitan za birače. Osim toga mnogi župljani su članovi drugih stranaka pa bi za svećenike bilo kontraproduktivno da se priklone bilo kome.
Što bi narod dobio ako bi UIO ušao u Sabor?
Kod njih je to stvarno teško reći jer se radi o poprilično nepreglednoj ekipi koja je u igri. Promatrajući samu konstrukciju, povijest Hrasta i ljude mogu reći da ne vjerujem da bi hrvatska politika postala poštenija, kršćanskija ili demokratičnija.
Možda bi oni uspjeli svratiti pozornost na obitelj, što bi bio ogroman dobitak.
Ono što je na prvi pogled začuđujuće, ali nije ako se pozanje povijest glavnih aktera, je njihov distancirani odnos prema temama kao što su lustracija, Domovinski rat i branitelji. Za nji to nije bitna tema. U najmanju ruku čudno za stranku koja se kandidira kao glavni nositelj tradicionalnih vrijednosti.
Hrvatske i vjerske tradicionalne vrijednosti bez emocionalno bliskog odnosa prema HRVI je po meni sakata konstrukcija.
U tom smislu ja bih UIO svrstao u skupinu tematskih stranaka koje birača reduciraju na jednu dimenziju što bi moglo biti premalo za ozbiljan uspjeh.
Tekst: Vinko Vukadin