POBIJENI FRANJEVCI: fra Zdenko Zubac (1911.-1945.)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Među trojicom identificiranih franjevaca iz masovne grobnice u Zagvozdu bilo je i tijelo fra Zdenka Zupca. Njegovi zemni ostatci preneseni su u limenom kovčegu 7. listopada 2007. na Široki Brijeg u svečanom ophodu kroz hercegovačka sela i naselja. Na 9. listopada pokopani su uz nazočnost tisuća vjernika u posebnoj grobnici u samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokome Brijegu.

Naša domovina obiluje mnogobrojnim tajnama povijesnih događaja i masovnih neistraženih grobnica. Stoga se događaju kriva nagađanja i u slučaju smrti fra Zdenka Zupca koji je početkom mjeseca veljače 1945.odveden iz Ružića prema Dalmaciji. Njegova stravična smrt odigrala se ipak u domovini dok je njegov vlastiti brat fra Tihomir stradao na Križnom putu kroz Sloveniju, koja krije stotine tisuća grobova ubijenih izbjeglica raznih naroda.

Fra Zdenko (Andrija) rođen je 6. kolovoza 1911. u selu Gradnići, u vinorodnom Brotnju. Tu je župnik fra Augustin Zubac 1881. izgradio zgradu za pučku školu. U svom rodnom mjestu fra Zdenko je svršio četiri razreda pučke škole. Godine 1923. pošao je u sjemenište na Široki Brijeg. Po naravi je bio miran i ozbiljan, a u radu organiziran zbog čega je uživao povjerenje i kod đaka i kod profesora. Marljivost i točnost bile su glavne oznake njegove naravi.

Nakon šestoga razreda gimnazije 3. kolovoza 1929. stupio je u franjevački novicijat na Humcu i kroz to se vrijeme izgradio u revna sljedbenika svetoga Franje. S njim se obuklo još deset novaka, ali, na žalost, samo se njih sedam zaredilo za svećenika dok su njega i fra Rolanda Zlopašu strijeljali komunistički zločinci – jednoga u Zagvozdu, a drugoga u Mostarskom Gracu.

Nakon jednogodišnje kušnje na Humcu vratio se na Široki Brijeg gdje je dovršio sedmi i osmi razred gimnazije i kao franjevački klerik 1932. položio veliku maturu. Iste godine došao je u Mostar gdje je kroz tri godine studirao bogoslovne nauke. Ovdje ga je biskup Alojzije Mišić 14.lipnja 1935.zaredio za svećenika. Kao mladomisnik otišao je u Italiju (u grad Pesciju) da bi dovršio bogoslovni studij te se 1937.vratio u domovinu.

Fra Zdenko je proveo osam godina dušobrižništva u raznim hercegovačkim župama i svugdje ostavio dojam ozbiljna i revna svećenika koji je nastojao povjereni mu narod vjerski i ćudoredno odgojiti. Dvije posljednje godine života djelovao je kao župnik u Ružićima – brdovitu selu blizu Gruda – odakle su ga partizani 13. veljače 1945. odveli, na putu mučili i u Zagvozdu ubili. Uvijek je zračio vedrinom i nepokolebljivom vjerom u svoje redovničko i svećeničko zvanje.

Izgorio je na lomači partizanske mržnje i otputovao u Kristovo kraljevstvo mira i slobode gdje se ponovno susreo s bratom fra Tihomirom da zajednički pred licem Svevišnjega uživaju dobra Gospodnja u zemlji živih. (PS 27,13).

Izvor: Častimir Majić: U nebo zagledani, 2011.