POBIJENI FRANJEVCI: fra Viktor Kosir (1924.-1945.)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Fra Viktor je dobro poznavao Široki Brijeg jer je u njegovoj sjeni živio, na njemu se školovao i u njegovu župnu crkvu kao dječak stalno dolazio nadahnjujući se franjevačkom prisutnošću. Potječe iz Uzarića, jednog od jedanaest širokobrijeških naselja koje je izobrazbom odskakalo od prosjeka ostalog hercegovačkog pučanstva jer su se njegovi mještani odgajali na kulturnoj baštini ovoga hrvatskog Panteona. Njegovo rodno mjesto ponosi se umjetnički izrađenim stećcima (s dvostrukim mačevima) iz Šarampova, poznatima u umjetničkim krugovima diljem svijeta. 

Na ozemlju Širokoga Brijega nic ala su mnoga redovnička i svećenička zvanja koja su bila na ponos Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu. Hercegovačka franjevačka provincija u kratkom razdoblju svog opstanka (165 godina) odgojila je stotine uzornih svećenika, vrsnih odgojitelja i prekaljenih redovnika od kojih su neki žrtvovali svoj život za Boga i svoju vjeru. Katolički roditelji su u tu zajednicu slali i po više svojih sinova koji su svojim sudjelovanjem popunjali ispražnjena mjesta Hercegovačke franjevačke provincije. Tijekom prošlosti takvih je primjera dvostrukog bratstva bilo više od trideset. U takvu požrtvovnu skupinu kršćanskih katoličkih obitelji ubrajaju se i roditelji (Ivan i Matija) fra Viktora Kosira. 

Rođen je u Uzarićima 12. listopada 1924. i kršten pod imenom Bože u širokobriješkoj crkvi Uznesenja BDM. Na Širokom je Brijegu svršio pučku školu, a tu je i 1937. primljen u franjevačko sjemenište koje je u njemu našlo pobožna mladića spremna na sve žrtve, kao što su to tražila pravila. Poslije završena šestog razreda gimnazije, 17. rujna 1943. stupio je u novicijat na Humcu zajedno s jedanaestoricom drugih kandidata iz raznih hercegovačkih mjesta. Njegov ulazak u novicijat krije u sebi simboliku izbora Kristovih apostola gdje se očituje njegova ustrajnost i proživljena vjera. Kod polovice njegovih školskih kolega ona je bila uzdrmana ratnim događanjima i osobnim slabostima. Nakon fra Viktorova umorstva njegov je rođeni brat preuzeo isto ime nasljeđujući ga tako u njegovim redovničkim idealima i životnim izazovima.  

Partizanske osvetnike fra Viktor je dočekao u franjevačkom habitu kao sedmoškolac gimnazije na Širokome Brijegu gdje su ga 7. veljače 1945. s jedanaestoricom drugih franjevaca strijeljali, spalili i tjelesa im bacili u sklonište u samostanskom vrtu. To je najtragičniji dan u povijesti Hercegovačke franjevačke provincije čiji su članovi pod “komunističkom strahovladom bili stavljeni izvan zakona. 

Fra Viktor je na krilima nevinosti otputovao u vječnost. Prožet dubokom vjerom djetinjstva strpljivo je podnio mučeništvo i otpočinuo u krilu Kristovu koji je za svoje vjerne sljedbenike rekao: Tko ustraje do svršetka, taj će se spasiti. (Mk 13,13) Njega i ostale fratre na Širokome Brijegu pobili su partizani pripadnici 11. dalmatinske brigade koja je pripadala 26. dalmatinskoj diviziji jugoslavenske armije.Teško je prosuditi tko osobno nosi teret ubojstva tih nevinih žrtava koje su svojom smrću zapečatile sudbinu Širokoga Brijega. Prestrašeni narod okolice povukao se u tišinu srca razmišljajući o slobodi za kojom su Hrvati kroz stoljeća čeznuli napajajući se starom uzrečicom: U nadi se živi, u nadi se mre, nada je život, nada je sve!

Izvor: Častimir Majić: U nebo zagledani, 2011.