POBIJENI FRANJEVCI: fra Rudo Jurić (1925.-1945.)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Dolaskom komunista na vlast (1945.) bilo je vrijeme životnih odluka: ostati čvrsto na zasadama vjere i narodnog određenja ili prodati vlastiti karakter i ući u suradnju s novim gospodarima života bez svrhunaravnih ciljeva i nacionalnih osjećaja. Stoga su slabići poklekli pred idolima silnika koji su se bili popeli na grbaču potlačenog naroda. Ti petokolonaški otpadnici bili su, istina, odbačeni od poštenih ljudi, ali su ipak nadživjeli povijesnu kataklizmu (propast), dobili unosne položaje i školovali svoju djecu iako su bili obilježeni kao narodni izdajice. 

Na drugoj strani ističu se profili uzornih vjernika i prekaljenih rodoljuba koji su živjeli na rubu egzistencije, a novi im gospodari stalno ogorčavali život jer se nisu uklopili u njihov razoran sustav. Stoga su bili proganjani, ubijani i iseljavani iz vlastitih domova u interesu nove komunističke elite. 

U takvu ozračju treba promatrati i obitelj Marka Jurića, oca ubijenog franjevačkog klerika fra Rude kojeg je partizanska soldateska ubila u cvijetu mladosti. Njegovi su se roditelji oduprijeli izazovima tog krvavog vremena i ostali čvrsti na pozicijama katoličkih i nacionalnih načela. U tom duhu odgajali su i svoju djecu u Radešinama, tom čarobnom parku prirode jablaničkoga kraja koji podsjeća na Švicarsku.  

Jablanica se zemljopisno smjestila na koljenu Neretve koja ovdje mijenja svoj smjer na putu prema moru. Njezino planinsko područje obiluje bujnim raslinstvom, a obradive površine pokrite su vodama Jablaničkoga jezera. Jablanica je oskudna katoličkim pučanstvom koji su ratovi prorijedili. Naposljetku su i komunisti uvelike tomu pridonijeli pobivši 73 župljanina. U takvoj sredini 23. ožujka 1925. rodio se fra Rudo i u mjesnoj crkvi kršten pod imenom Karlo. Jablanica je odijeljena 1917. od Konjica i postala samostalnom župom pod imenom Bezgrješnoga začeća BDM. U nju je dječak Karlo iz svojih rodnih Radešina stalno dolazio na svetu misu i u njoj svršio pučku školu. 

Godine 1937. primljen je u franjevačko sjemenište na Širokome Brijegu gdje se isticao dobrotom, marljivošću i primjernim vladanjem. Nadahnut redovničkim pozivom 17. rujna 1943. stupio je u novicijat na Humcu. Nakon dovršene jednogodišnje kušnie i položenih jednostavnih zavjeta, ponovno se vratio na Siroki Brijeg gdje je nastavio sedmi razred gimnazije. Kod prodora partizanskih postrojbi prema Mostaru početkom veljače 1945. s petoricom drugih fratara sklonio se u župnu kuću Imena Isusova u Mostarskom Gracu. Partizani su ih već 6. veljače pronašli i sve strijeljali. Župljani ove župe uspjeli su ih pokopati unatoč komunističkoj opasnosti. 

Fra Rudo je u dvadesetoj godini života otputovao prema zvjezdanom nebu u susret Svevišnjemu kojemu je vjerno služio, a njegovi roditelji bili su ponosni na njegovu žrtvu prinesenu na oltar vjere i domovine.

Izvor: Častimir Majić: U nebo zagledani, 2011.