Pod komunističkom strahovladom vladao je zakon džungle koji je marksističke protivnike tretirao kao divlji čopor izložen stalnim ubojstvima. Zatornici osobne i narodne slobode predstavljali su prave likove terorista. U njima se krio duh ubilačke osobnosti bez grižnje savjesti. Naprotiv, njihove nevine žrtve bile su spremne na oprost i vlastitim ubojicama. Pogubljeni mučenici umrli su za uzvišene ideale života i zato ne smiju biti zaboravljeni. Među takve junake ubraja se i fra Filip Gašpar, dostojan sljedbenik svetoga Franje iz Asiza.
Rodio se 15. travnja 1893. u planinskom zaseoku Ambar pod imenom Jure. Njegovo rodno mjesto jedno je od sedam naselja Roškoga Polja župe sv. Ivana Krstitelja. Nadaleko je poznata katolička vjera tih duvanjskih pečalbara koji su kroz stoljeća ostali vjerni rodnom kraju unatoč turskim progonima i životnim iskušenjima koja su ih prisiljavala na šutnju i patnju. Roško Polje smješteno je na planinskim uzvisinama pod obroncima planine Zavelim. Pjeskovito polje i oštra klima uvjetovale su ograničene gospodarske mogućnosti i silile mještane na iseljavanje. Dobra zarada u inozemstvu pokrenula je iseljavanje koje je, kao prava lavina, ogo1ilo i ostale predjele naše domovine. Naselja Roškoga Polja nižu se uz rub mjesnoga polja gdje se i sada mogu susresti brojna stada ovaca i drugih domaćih životinja.
Fra Filip (Jure) je 1903. kao desetogodišnji dječak pošao u tek osnovonu školu u Roškom Polju, a 1907. odlazi u gimnaziju na Široki Brijeg. Bio je primljen u franjevačko sjemenište gdje se u zrelijim godinama odredio za redovnički život. Na 19. kolovoza 1913. stupio je u novicijat na Humcu i postao franjevac. Ovdje je učvrstio odluku o svom redovničkom pozivu. Bogoslovne nauke studirao je u Mostaru gdje je 7. listopada 1917. ređen za svećenika.
Dvadeset i pet godina svoga svećeništva proveo je u dušobrižništvu kao župni vikar i župnik. Svugdje je ostavio uspomenu ozbiljna svećenika i neumorna radnika koji se nije miješao u javne obračune među ljudima, niti se uplitao u stranačko-političke rasprave iako je u duši osjećao patnje svoga naroda i s njime strpljivo proživljavao prisilno ropstvo beogradske diktature. Njegova posljednja župnička služba bila je u Gradnićima, jednom od brojnih mjesta u vinorodnoj pokrajini Brotnja. Iz toga mirnog zatišja bez prometnica partizani su ga početkom veljače 1945. nasilno odveli iz župnoga stana, na putu ga ubili i ostavili. Njegovi posmrtni ostatci tek su 1966., nakon teško dobivena dopuštenja komunističkih vlasti, pokopani na mjesnom groblju Podadvor na Čitluku. Svojom šutljivošću nadvladao je marksističke galamdžije koji su pogazili svaku Božju naredbu i osnovnu pravdu ljudskog života.
Komunističko radikalno uklanjanje neprijatelja i političkih suparnika bilo je jedino sredstvo održanja na vlasti. Nastojali su silom ugušiti ljudske živote i uništiti narodni identitet u okviru Marksove Internacionale, osnovane 28. rujna 1864. u Londonu, koja je u sebi nosila klicu propasti jer je bila protuprirodna. Svojim nasilnim metodama uništavali su ljudsku slobodu i narode držali u ropstvu. A život bez slobode ravan je smrti! I fra Filip Gašpar bio je žrtva tog nasilja i kao mučenik oslobodio se tjelesnoga ropstva i otputovao u slobodna i neoskvrnjena prostranstva neba.