POBIJENI FRANJEVCI: fra Fabijan Paponja (1897.-1945.)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Fra Fabijan je disao duhom osamljenosti i stoga je izgledao smrknut i ispunjen izvjesnom sjetom. Razbistrio bi se tijekom izlaganja povijesnih činjenica koje je iznosio glumačkim umijećem te tako razvedravao đake. Držao ih je napetima bez zastoja sve do svršetka profesorske karijere kada je širokobriješko obzorje potamnilo i đački glasovi posve zamukli. Magličarska nostalgija budi u meni sjećanja na tog profesora uznosita lika okupana krvlju mučeništva na tom uspavanom kamenjaru. A krv je postala sok svijeta, kako napisa pjesnik Fran Alfirević u pjesmi Bosna.

Zauvijek nestavši u šapatu prošlosti, u vlastitoj krvi završio je život fra Fabijan Paponja, dugogodišnji profesor povijesti (1927.- 1945.) na Širokome Brijegu. Groznu smrt pretrpio je sa sedmoricom svoje subraće nakon smrtonosne hodnje kroz ušutkana hercegovačka sela i negdje iza 8. veljače 1945.pokopan u nekoj od masovnih grobnica u Dalmaciji. Drhtava srca završio je svoj životni put uprtim očima prema nebu opraštajući zločinstvo svojim ubojicama koji se izgubiše u očaju zdvojnosti. Prestalo je kucati njegovo veliko srce koje je uvijek bilo otvoreno prema đacima i franjevačkoj zajednici koju je nepatvoreno ljubio.

Rođen je 26. studenoga 1897. u selu Lipnu i pod imenom Jakov kršten u crkvi sv. Josipa Radnika u Grljevićima. Ta se grljevačka župa 1919. odijelila od prostrane župe sv. Franje Asiškoga u Rasnu. Kao dječak dugo je putovao do četverogodišnje pučke škole u Čerinu koji je bio zemljopisno središte toga kraja. Nakon svršetka pučke škole, 1909. primljen je u franjevačko sjemenište na Širokome Brijegu koji je bio pravo rasadište redovničkih i svećeničkih zvanja. Među tim pitomcima bio je i bistar i nadaren Jakov Paponja koji je ulaskom u novicijat (1915.) promijenio svoje ime u fra Fabijan.

Nakon novicijata vratio se na Široki Brijeg i dovršio sedmi i osmi razred gimnazije te položio ispit zrelosti (veliku maturu). Godine 1918. preselio se u Mostar gdje je počeo svoj filozofsko-bogoslovni studij, ali ga je poslije dvije godine prekinuo i prešao na sveučilište u Mozartov Salzburg gdje je 3. rujna 1922. zaređen za svećenika. Specijalizirao se u povijesnim nauka ma i zemljopisu. Doktorirao je 1927. na filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Živahan dječak i čuvar stada na škrtim pašnjacima Lipna razvio se, nakon školovanja, u znatna intelektualca i odilična profesora koji je nenadano iščezao u ludnici divljanja Drugoga svjetskog rata. Komunistički zločinci ubiše ga u četrdeset osmoj godini života i plodna djelovanja. Iznad masovne grobnice gdje je pokopan odzvanjaju riječi s gore blaženstva (Mt 5,10): Blago progonjenima zbog pravde, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.

Izvor: Častimir Majić: U nebo zagledani, 2011.