(Prijatelju u zatočenom gradu)
Tvoj hod
Tvoj put
tmovit pun bola pun zanosa
kao da ga držiš iznad svakog zakona
i svakog računa
Blistav i svijetao
Ispravan
Uspravan stoga
Nosiš svjetlost
I ona te
neka te ona ispunja
i nosi
Ti si već previše
(krvlju)
platio na tom putu
već si svoj put otkupio
i posvetio
sobom
Velik je tvoj put
Tvoja muka
i tvoja patnja
bacit će veliko svjetlo
na zemlju
I možda
vjerujmo
rode novo lice svijeta
novu radost
život
svetkovinu ruža
8.7.1994.
Izvor: Mijo Tokić: Drago kamenje, Mostar, 2000.
