Istaknuti hrvatski pjevač i skladatelj te zanosni rodoljub Tomislav Ivčić, koji je poginuo 4. ožujka 1993. u prometnoj nesreći u Zagrebu, bio je tijesno povezan i s hercegovačko-duvanjskim zavičajnim podnebljem.
Još dok su nas sve skupa kruto stezale komunističke uze i uzde, Tomislav je kršćanski hrabro hodočastio u Međugorje, pjevao u Međugorju i objelodanio svoj glazbeni album o Međugorju, pod naslovom „Međugorje songs”.
Godine 1990. svojom je pjesmom uzveličao slavlje prvoga hrvatskog sveca svetoga Nikole Tavelića u Tomislavgradu i privukao na svoju popodnevnu glazbenu priredbu u tomislavgradskom crkvenom dvorištu mnoštvo oduševljene glazbene mladosti te među domaćim pučanstvom ostavio nezaboravnu uspomenu.
A u povodu izdavanja svoga glazbenog albuma „Međugorje songs”, Tomislav Ivčić je za Glas koncila između ostalog kazao: „Rođen sam na Bogojavljenje 1953. u Zadru, od oca Šime i majke Nele. Imam još dva brata: Đanija Maršana, koji mi je brat po majci, i Vedrana Ivčića te sestru Pinu. Otac sam troje djece: Izabele, Kristine i Ivana. Imam ženu Slavicu. Vjenčani smo 1980. u crkvi sv. Lorete u Zadru. Svih troje moje djece kršteno je na Veliku Gospu, jer je to za mene veliki dan.
Moja je majka prošla težak život. Dva su joj muža umrla, a ona je kao djevojčica od jedanaest godina ostala siroče i bila je najstarija od desetero djece. Prošla je ona što je malo tko prošao, ali ju je vjera uvijek održala. I ljubav prema Gospi koju je i meni usadila. Tako je kod nas blagdan Velike Gospe najveći blagdan.
Ja sam zbog vjere prošao pravu Golgotu svoga života, jer su me optuživali i zbog toga što sam bio na jednoj navodno inkriminiranoj misi. Bio sam skinut s mnogih programa u ovoj zemlji, a u Zadru mi je bio zabranjen nastup. To sam sa svojom obitelji prošao na najteži način. Međutim, nisam ostao ogorčen. U meni nije ostalo ni trunka zla…”
Neka naš dragi Tomislav vječno pjeva u Nebu, a sve nas neka prati blagoslov njegove pjesme što ju je do jučer pjevao na Zemlji!
(Iz arhiva Naših ognjišta: travanj 1993., god XXII., broj 194, str.3)
Odabrala: Marija Majić