Nekad su se ova polja i livade i njive kosile kosom.
Nije bilo ljepšeg prizora nego kad bi kosci u većim skupinama zalegli, i u istom ritmu muškom snagom, kao grčki mitski junaci ili titani, kosili polje, a kupilice kupile.
Sve je pucalo od snage, zdravlja, smijeha i pjesme. Nakon napornog rada orila se ganga i pila rakija. A nakon zdravog sna, opet u polje. Ono bi opet bilo puno života.
To je Duvno koje se ne zaboravlja.
Najbolji kosac – nije bilo laskavijeg naslova.
Mijo Tokić