Muze nisu tako glasne
kao nekad
kao prije.
Kroz kamen i šikaru
probija se pjesma
umorna i troma
bez zvuka je, bez odzvuka.
A u ljeto poljem živne, zacvrkuće
u potoku okupa se
obuče se u zeleno
i u vjetar zaljubi se
preko klasja, preko trave
poskakuju zaljubljeno
preko rijeke, preko brda
uživajuć nestadoše
Tek ponegdje osta slabašan pjesme trag.
Ante Šarac
