Štioci moji, opet nam je, kako vidite, propo pokušaj povratka države u ruke onih koji su je stvorili, onih za čiji su opstanak očevi i didovi , kao ustaše i domobrani, izginuli. Tako sam ja, kao i mnogi drugi s kojima sam u kontaktu, shvatio Program Domovinskog pokreta. Zašto tako kažem? Ma zato što je Domovinski pokret od svog Programa napravio zaokret. Zaklinjanje da se četnika Pupavca neće ništa više pitati u državi Rvackoj je velika obmana. Benavin pokret ga je ustoličio, po Euronovoj želji, na još višu razinu nego je bio – on je sada predsjednik saborskog odbora za zaštitu ljudskih prava. Jadna Liko šta si dočekala da te Bosna kukuruzom hrani.
Kako je do toga došlo? Ajmo od početka. Domovinski, Škorin, pokret je nastao kad je bivša kanadska policajka, Ruža, otišla iz Zagreba u Vinkovce, s još par članova treće po jačini stranke, Hrvatski suverenisti, i fuzionirala se s trostrukim udbaškim pseudonimom pjevačkog dara. Taj čudnovati hibrid u početku je i imao uspjeha dok Radić nije shvatio da je Škoro mućak. Zato su se Radić i ekipa rješili Škore a čelno misto u stranci pridali otpadniku ili agentu HDZ-ovu, koji je imao, i ima, čak i neku vlastitu stranku pod svojim imenom. I dok se je Radić trošio za Domovinski pokret u svakom smislu, Benava se raspitivao kako Radiću oteti stranku, koja je brojala preko deset tisuća članova. Uvjeren sam da mu je upute dao Marijan Z. Milanović.
Čim sam na televiziji čuo kako Benava kaže da se nekad u životu treba odreći i nekih, svetih, životnih principa, mojim ričnikom pripričano, zapito sam se ko je taj čovik i sitio se pokojnog kardinala Kuharića, koji je jedne prilike reko, prepričavam: u životu postoje situacije kad se jedna crta podvuče i dalje se nazad ne miče. Zbog takvog svjetonazora Benava je relativno lako smanjio broj članova stranačke skupštine sa 150 na 100 i po svom ukusu izabro tih 100 za izvanrednu izbornu skupštinu u srid lita, 31. kolovoza 2024. Među tih 100 najviše je bilo u zadnje vrime pridošlih gadezeovaca. Tako je posuški Vukovarac, koji u Hrvatskom obrambenom ratu rata nije vidio, ponovo sebi produžio mandat na čelu stranke koju su branitelj Radić i radićevci stvorili. Njih je Benava nazvo iluzionistima i optužio ih da su ga htjeli maknuti s čela stranke udbaškim a zapravo njegovim stilom. Triba priznat da su Benavini šupovci (ŠUP = škola učenika u politici) pobjedili vrsne intelektualce i gospodarstvenike jer su ih ovi podcjenili. Sada se ti poraženi ponovo okupljaju. Podržat ću ih, kao što sam djelatno podržao početak djelovanja Tuđmanova HDZ-a, ako se budu pridržavali Programa koji su oni (Prosperov, Lozo, Radić…) za Domovinski pokret pisali.
Nije to prvi put da se netko, uz pomoć ološa, dočepa čelnih funkcija u nekoj udruzi ili stranci. Zar je Tuđmanu malo pomogao baš ološ u osnivanju HDZ-a? Nisam mogao shvatiti da je glupan pametniji od pametnog, pa sam u nekoliko navrata pokušo društveno političkim angažmanom ukazivati na krive i usmjeravati na prave puteve obnavljanja države Rvacke. Zato sam pokrenuo i uređivo skoro pet godina Rvacko mjesečno glasilo Tomislav, koji se je distribuirao u 23 države.
Sudjelovo sam u osnivanju, bio mu dopredsjednik, Hrvatskog foruma, udruge od koje je u ovih trideset godina samo HDZ imao više ljudi na prvom okupljanju. Nakon uočljivog nastupa Hrvatskog foruma, predsjednika Hrvatskog foruma, Željka Olujića, pozvao je predsjednik Tuđman i zamolio ga, kako sam kasnije čuo, da Forum umrtvi, pa će dobiti za nagradu eventualno zastupanje Tuđmanove obitelji u Hagu.
Onda sam, zajedno s pedesetak politički pismenih ljudi više od tri miseca dogovaro društveno političke aktivnosti, pod radnim naslovom Hrvatski pravac. Međutim, onaj oko kojeg smo se okupljali, Ante Ledić, nas je izdo; nije došo na dan usvajanja statuta i izbor čelništva stranke. Osobno mi je reko da se boji da će ga smijeniti s mjesta direktora Zrinjevca ako se prihvati čelnog mista nove stranke.
Bio sam neko vrime i u Hrvatskim pravašima, čak i predsjednik Hrvatskih pravaša za grad Zagreb. Međutim, kad je na redovnoj skupštini Hrvatskih pravaša dr. Petar Vučić trebao postati predsjednik a ja tajnik te stranke, Petar se uoči same skupštine povukao, a neuki Keleminec nastavio voditi taj pravaški otpadak .
Udrugi Hrast sam se veselio, poticao zajedničke aktivnosti, pisao sam Hrastimo zajedno. Ali, čudnovata lječnica, koja nikoga ne liječi, gospođa Markić, je svojim spletkarenjem skoro izazvala tuču između dvojice časnih hrvatskih generala. I sada kad vodi udrugu Obitelj govorim da treba biti oprezan s onom za koju se govori da je za vrime Hrvatskog obrambenog rata radila za neke engleske službe.
Savez za Hrvatsku moj je izum; prvi sam ga u svojim tekstovima spomenuo. Na prvom predstavljanju, čini mi osam predstavnika stranaka i udruga, bili su prisutni svi ambasadori najmoćnijih svjetskih država. Prvo ime tog Saveza postao je dr. Kujundžić, ali samo dok nije bio istaknut za predsjednika Rvacke; onda je samodostatnošću raskopao Savez koji je puno obećavao zbog sastava ljudi željnih Rvacke.
Za propale Suvereniste, Škorin i Benavin Domovinski pokret, kao ni za Euronov HDZ neću više glasati. Čekam nešto novo, hrvatskije i kršćanskije; spreman sam, koliko mogu i sudjelovati u stvaranju tog novog. A na općekulturnom području djelovat mi je dok dišem i pišem.
Štioci moji, kako znate i vidite, nisam samo piso tekstove zadnjih godina za razne portale i Ognjišća, nego djelovo odavde do Herceg Bosne i na društvenom, i na političkom, i na kulturnom polju. Eto takav je vaš Bariša.
P.S
Prijatelji moji, kad sam davne 1980. odlučio preseliti se iz Duvna u Zagreb, pokojni otac mi je reko: Ja bi volio da ovde ostaneš, ali vidim kud ti naginješ. Ako se išta bude događalo, počet će odozgor, iz Zagreba. Idi da i ti mogneš u tome sudjelovati.
Iz gore grubo nabrojanih nekih mojih društveno političkih aktivnosti da se zaključiti da nisam oca razočarao. A i obraz sam sačuvao. Hvala mu na savjetima!
Zagreb, 18. rujna 2024. B a r i š a