Šezdesetih godina nekoliko je Džankušića momaka odlučilo krenuti na silo na drugi kraj sela, a dvojica njih bili su jako uporni – radilo se je o braći Vinku i Ili Vukadinu, sinovima Bože Džankušića i njegove Milićke Kate, od kojih nažalost nitko više nije među nama.
Ile bi se zaustavio kod Babine kuće, čekajući da Domina kći Marica nađe vremena za njega i da mu otvori prozor, a Vinko bi i po snijegu i po suncu pječačio dvije još dalje – u Seserove dvore, gdje ga je željno iščekivala njegova cura Stojanka – Bika.
Kad je gadno zahladilo, u zimu šezdesetsedme godine, njih dvoje odlučili su skratiti Vinkove pute kroz cijelo celo i vjenčati se, što su i uradili 30. siječnja 1967. u župnoj crkvi u Kongori.
Vjenčao ih je fra Miroljub Skoko, kumovi su im bili kršni momci Frano Gabrić iz Lipe i Petar Vukadin iz Mandina Sela, sve to naravno nakon što su, po tadašnjem običaju, zaručnici naviješteni s oltara, ili kako se tada govorilo ozvani, tri puta: 8., 15. i 22. siječnja iste godine.
Na prvoj slici koju nam je dostavio Vinko Seserov prikazani su sretni mladoženja Vinko, Pokrajčuša – žena Ivana Sesera, njihov stariji sin Frano i Mara Šimunova, dok su na drugoj nasmiješena mlada Bika i opet Frano Ivanov. Obadvije fotografije snimljene su u Seserima, kad su svatovi došli po mladu, a u pozadini druge slike jasno se prepoznaje stara kuća Bikinih roditelja Davida Sesera i njegove žene Matije, rođ. Bazina.
Mladenci su se poslije vjenčanja zaputili u Njemačku, napravili su sebi dom u Velikoj Gorici kod Zagreba, a Vinko je, kratko nakon umirovljenja, 2013. godine tamo preminuo.
Blago Vukadin
