IZ ARHIVE: Mandoseljan i Srđanci

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Pokojni Mijo Vukadin cijeloga je života bio vezan uz Srđane – naša baba Mara rođena je u tom selu, pa je on kao momak odlazio pomagati u raznim poslovima ili posjećivati rodbinu, poput njegova daidžića Doktura, momka koji na priloženoj slici čuči, dok Mijo i jedan Srđanac kojega poznajem ali mu se imena nikako ne mogu sjetiti, gledaju odlučno u daljinu.  

Slika je nastala krajem pedesetih ili početkom šezdesetih godina, pa se može pretpostaviti da su momci planirali kamo će na silo ili kako da pređu granicu.  Miji na silo nije bilo daleko jer je prilikom čestih odlazaka u Srđane upoznao curu Stanu, našu strinu Kovačušu, pa je otada svakom zgodom išao na četiri kilometra dugački put.

Mijo je na slici ukrašen za njega tipičnim pogledom i Joskanovića obrvama – zaštitnim znakom koji je kod sve Joskanovića djece izazivao poslušnost čim bi on zaprijetio:

„Ako odma ne uradiš što ti je mater rekla, izvuću ti uši na vri murve!“

Važno je međutim napomenuti da Mijo nikada nijedno dijete  nije ni po guzici udario, a kamoli da je nekomu izvukao uši, no njegov odlučni pogled i gromki  glas nisu trpjeli pogovora, za razliku od drugih roditelja koji bi se puno gore od njega naljutili, a puno manje postigli, iako su ponekada kao dodatni argument, za razliku od Mije, znali koristiti i pomoćna sredstva poput šipke ili pleske.

Blago Vukadin