IZ ARHIVE: Mali Ivica

objavljeno u: IZ ARHIVE | 0

Svako dijete je lijepo, to je činjenica, ali ima ipak razlike, posebno kad klinci porastu. O čemu govorim može se upitati netko, pa evo odgovora na praktičnim primjerima.

Na ovoj slici nastaloj jednog kasnog popodneva početkom osamdesetih godina ispred stare Kažmirove kuće – taman su Ante i Jozo nabacili fasadu – prikazana je mandoseljska nevista Ruža, žena Ante Kažmirovića, sa svojim trećim sinom i urednikom ove naše stranice, Ivicom. Ivica ima još dva brata, dva stričevića i jednu lijepu stričevku. Svi oni su uredni, pametni i kršni, ali ima razlika među muškima, isto kao u nas Ćokanovića, pa ću sad objasniti o čemu se radi.

I moja braća i stričevići su isto tako više-manje uredni, kršni i pametni, ali, ali…

Što sam ono htio reći?

Nema smisla hvalit se, zna cijelo selo da je Ivica najlipši Kažmirović, a da od Ćokanovića to nisu ni Vinko, ni Marinko. Pa sad pogađajte o čemu se radi, a ja se vraćam slici.

Ruža je rođena u Vedašiću, isto kao i njena jetrva Anđa. Njih dvije su se sedamdesetih godina prošloga stoljeća zaljubile u Antu i pokojnog Jozu, sinove Marka Šarca, pa su kratko nakon toga postale prave Mandoseljke.  U vrijeme nastanka ove slike braća, nevjeste, stariji i djeca živjeli su skupa u već spomenutoj, staroj kući na gornjoj strani puta, koju su kasnije zajednički obnovili i koja je danas obiteljski dom Anđe i njene djece, dok su Ante i Ruža na njihovoj Podvornici napravili novu kuću u kojoj se sada rastu njihova unučad. I nove nevjeste su u međuvremenu postale Mandoseljke, i nova djeca opet su najljepša, a  o tomu kakve su razlike među njima nek ta djeca sama pišu kad odrastu.

 

Tekst: Blago Vukadin