O ovoj dvojici prije nekoliko godina preminulih Mandoseljana bilo je već riječi na našem malom portalu, no o dobrim ljudima se nikada ne može previše kazati, pa ovog tjedna prilažemo sliku iz Kalčićeve zbirke na kojoj su prikazani pok. Pere Vukadin-Peša i pok. Ivan Rezo, naš kum.
Gdje je slika nastala ne mogu točno procijeniti, vjerojatno u garaži Ivanova sina Ante, automehaničara s kraja sela, ali je zato Pešin osmijeh nezamjenjiv – kao vedar i iskren taj mirni Mandoseljanin svima koji su ga pratili jedan dio života zauvijek će ostati u sjećanju.
Ivan je, kad bi mu to život dopustio, isto bio vedre naravi, volio je društvo i svoju obitelj, a Peša je živio skupa sa starijim bratom Jozom, koji je također nedavno preminuo, njegovom ženom Ivom, Ivanovom sestrom, i njihovom mnogobrojnom djecom o kojoj se se cijeloga svoga života brinuo.
Ne samo na ovoj slici, nego i u stvarnom životu, Ivan i Peša su se zajedno družili, igrali karata, kosili livade, smijali se i sekirali, molili Boga i ljutili se na djecu, pa vjerojatno i sada, skupa s drugim bećarima iz Mandina Sela, negdje na nebu organiziraju druženje i igru table.
Pokoj im duši.
Tekst: Blago Vukadin Ćokanov
Foto: Jozo Vukadin Kalčić