Može čovjek imati sve materijalno, ali ako nema pored sebe ljude koje voli i koji će ga voljeti, odnosno obitelj, obično nije zadovoljan. Ako je pak kod kuće sve u redu onda se većina nas, poput pok. Antića, potrudi i nađe načina da stvori i ono materijalno, neophodno za život.
Na prvoj slici, snimljenoj i izrađenoj 1966. godine, prikazana je mlada mandoseljska obitelj i najveće bogatstvo pokojnoga Ante Šumanovića-Antića i njegove žene Margarete pred starom kućom u Šumanovićima. U rukama nova mandoseljska nevista čuva sina Dragana-Ćufiju, a tko ispred njih čuči ne znam jer Džile, njihov drugi sin koji nam je poslao ove slike, to nije napisao, no zato je naveo da je curica koja sa strane gleda što se događa vjerojatno Anđa.
Druga fotografija, u boji, nastala je 1975. godine, kad je moja generacija išla u treći razred osnovne škole, pa se vjerojatno mnogi sjećaju pokojnog Antića baš ovako obučena, kao ponosnog trgovca u dućanu „Napredak“ u kojem je on radio i osiguravao egzitenciju za svoju obitelj, a mi smo mu u tomu pomagali redovito kupujući medenjake po cijeni od pet banki (pola tadašnjeg dinara).
Kasnije je Antić napravio kuću u gradu i otvorio novu radnju, a u „našoj“ prodavnici sve do penzije radio je njegov brat pok. Grgo.
Pokoj im duši.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Stipe Šumanović Džile