Svi mi starimo, a što smo stariji to se više sjećamo nekih trenutaka dok smo bili djeca. Jedno od prvih takvih sjećanja u mojoj memoriji je sprovod pok. Anice Šumanović (15. 09. 1930. – 5. 04. 1974.), rođ. Stanić s Luga, žene Grge Šumanovića, prvoga trgovca u Mandinu Selu.
Pok. Anica je sa svojim Grgom, koji je u međuvremenu isto preminuo, dobila četvoro djece. Najstariji je Ivan – Bikan (1956.), naš majstor na roštilju, nakon njega je svjetlo dana ugledala Ruža (1960.), a 1968. godine rođeni su blizanci Dragica i Dominik – Mika, koji su na priloženoj slici iz zbirke Pere Šarca u njenom krilu.
Anica je kao mlada žena oboljela od raka – tada se još nije baš znalo kakva je ta opaka bolest – a umrla je prije nego su njeni blizanci navršili šestu godinu. Cijelo selo je došlo na Aničin pogreb – skupili smo se ispred njihove stare kuće u Ivićima, na gornjoj strani puta (ispod sadašnje Blaškanove kuće) i otpratili je do našeg mandoseljskog groblja.
Aničina i Grgina djeca su u međuvremenu porasla. Grgo je do mirovine radio u prodavnici firme Napredak Imotski, na cesti prema Tomislavgradu. Kod njega je se kupovalo ili u gotovini, ili na veresiju. Mene bi ćaća često slao po brašno, Podravkin gulaš i pivo, u pravilu na veresiju.
Zato me je pok. Grgo već u osnovnoj školi zaposlio kao svoga glavnog knjigovođu. Anđa – Anđuša (rođ. Sesar), s kojom je se on nekoliko godina (1977.) nakon Aničine smrti vjenčao, napravila bi pitu a nas dvojica bismo računali i usput jeli s tanjura, na gornjem katu nove kuće odmah iznad prodavnice.
Ova lijepa slika majke s djecom našla je se u Perinoj zbirci jer je Dominikov kršteni kum bio Jakov Šarac – Jakica a Dragičina kuma, Mara Šarac – Batakuša, žena Mirkina.