S VRHA GRUDE

Nova godina. A mi? Jesmo li novi? Sretno kroz novu!   Ante Šarac

Isuse maleni, obilje mira nam daj; s njim radost će doć.   Ante Šarac

Svijetli je put Isusovih stopa trag. Ajmo tragom tim.   Ante Šarac

   Tiho i vedro kolovoško jutro, 1959. godine. Prethodne je noći rosa umila Duvanjsko polje, a već ga čeka zagrljaj nebeskog žara!    S misnog slavlja iz crkve u Kongori izađemo: fra Eugen Tomić, Jozo Ančić, Mijo Tadić i moja malenkost. Fra … pročitajte više

Zavičaj je zrcalo naše, naš pečat i rukopis naš.   On nas vazda mami, bio dotjeran il raskopan.   I kad ne koračamo njime, u nama zavičaj titra.   Ante Šarac

Katkad se nemir uvuče   i vuče dolje, sve dalje, sve dublje u duplje sjene, tmine.   A onda sve mine: na licu zatitra osmijeh, zasvira nečujna glazba u duši, u oku zaiskri vedrina, punina i dubina mira.   Ante … pročitajte više

Daroviti i darovitiji baš svi pjesnici   pišući pjesme traže riječi važu ih izabiru zaglavne riječi koje će nositi pjesmu koje će nositi pjesama zbirku   a onda traže izdavača dogovaraju izgled knjige vrstu korica, mogući crtež   dug je … pročitajte više

Poljem mog djetinjstva vijugaju jaruge, jaruge skrovite, slijepi rukavci vode koja teče. U njedrima im život: voda i sve živo, što od vode živi.   Od kasne jeseni pa do ranog ljeta gledaju nas plavičaste, bistre oči.   Ljeti, na … pročitajte više

Selo lijepo, najljepše, najduže i najšire: prostrto od Gradine do Gradine; dolje se širi u polje, gore (vlasnički) na Ljubušu našu.   Carstvo prostora kojim, nažalost, odzvanja tanahan dječjeg plača zvuk.   Mandino Selo – prirodna lijepost, usnula ljepota za … pročitajte više

Okašnjela srpanjskog jutra na Mandušama, pred travom sedam momaka stoji; raširenih nogu;   bruse kose.   Koliko kosa toliko zvukova, što nižih, što viših, što debljih, što tanjih.   Sikću oštrice a lahor uokrug raznosi miris pokošene trave.   Od … pročitajte više