V A Ž N E O B L J E T N I C E
Štioci moji, nas tri pajdaša nismo se ovojesenskih dana pristali viđat ni ljudikat. Uz kavu i rakiju to radimo jednom a nekad i dvaput tjedno. Da vas priviše ne zamaram, napravio sam inventuru naših od Gospojine do Došašća razgovora. Prinit ću vam ih po sićanju siguran da nikome neću ništa bitno ni dodat ni oduzet.
Pratili smo priko medija izbore za američkog presjednika, ali u mislima više bili u skorim izborima za našeg presjednika. U Americi je pobjedilo manje zlo, ako Bog da, i kod nas će, rekoh ja, a rodijak Iko će.
-Dobro Bariša, koga ćemo mi zaokružit od desetak ponuđenih kandidata?
-Ne znam koga ćete vas dva a ja ću sigurno gospođu Branku Lozo u prvom krugu, a u drugom ćemo vidjeti ko će proći. Osim nje našim smatram još Jonjića i Bulja a ostalo je sve smućkaj pa prolij. Dosta je bilo komita, od Tuđmana do Milanovića, vrime je za domobranskog presjednika ili presjednicu, vrime je za one koji su se ustali u obrani od četnika a ne za one koji su sidili negdi u zaklonici dok je Rvacki obrambeni rat trajo.
-I ja sam za to – rodijak Iko će – da s nama vladaju Tuđmanove ustaše, oni rvacki branitelji koji su se odazvali na Tuđmanov poziv za obnavljanje države Rvacke i spas našega naroda, a ne sjedeše, one koji su u zapećku sidili i čekali kojem će se carstvu prikloniti, rvackom ili antirvackom.
-Dobro ljudi – kum Mate će – ne zaboravite da je bitnije ko broji glasove nego za koga ćemo mi glasati. Ako će opet APIS zbrajati glasove, onda naš niko neće moć proć. No bez obzira na to, tribamo govorit ljudima da obvezno iziđu na izbore, pa šta Bog da.
-Tako je, kume Mate – ja ću – evo dade nam Bog da ćemo dogodine doživit obljetnicu, 1100 godina od vladavine našeg velikog kralja Tomislava. Rvacki sabor, koji nije državni, je u ožujku ove godine, na inicijativu Braće rvackog zmaja i Matice rvacke donio odluku da se u 2025. triba obilježiti 1100. obljetnica hrvatskog kraljevstva. Očekujem da će tako biti po svim povjesnim i etničkim rvackim zemljama, kao i u dijaspori. Čak će, kako čitam, u proslavi tog važnog jubileja sudjelovati i zagrebačka i splitska globalistička vlast. To nas ne smije zavarati. Oni to rade iz predizbornih razloga; takvu vlast triba srušiti prvom prigodom jer su antirvacki zlotvori. Triba zabetonirati istinu da naša rvacka vlast nije naša ni na jednoj razini, od najniže do najviše. Njihova je i naša država; naše je samo donekle tlo na kojem ona stoji i maksimalno trećina onih koji se pišu Rvatima.
-Da je tako kako ti govoriš – rodijak Iko će – to potvrđuje i najava neobične obljetnice u 2025. godini Biskupske konferencije BiH. Oni ne najavljuju ni obljetnicu kralja Tomislava, ni obljetnicu hrvatskog kraljevstva, nego 2025. kao jubilarnu godinu od rođenja Isusa Krista. Oni će dogodine, čak i u Tomislavgradu, obilježavati 1100. „obljetnicu od splitskih crkvenih sabora iz vremena hrvatskog kralja Tomislava“. Očito je da među Rvatima još uvik ima sljedbenika južnoslavenski orjentiranog Ferde Šišića. On je bolje znao o kralju Tomislavu i Grguru Ninskom u 19. stoljeću nego pop Dukljanin 150 godina poslije smrti kralja Tomislava. Povjesničari: Klajić, Mandić, Smičiklas, Zakarija, Dabinović… su za njega i za njih nepouzdani izvori. Uostalom, zašto pridavat toliku pažnju splitskim crkvenim saborima 925. i 928. kad se danas može pročitati i nešto što je napisano prije Titina vrimena. Ti sabori su imali više politički nego crkveni karakter. Na onom iz 925. papina delegacija je imala za cilj, između ostalog, da se Episcopus Croatorum, čelni rvacki, ninski, biskup odrekne nadleštva nad dalmatinskim gradovima, koji su bili dugo pod bizantskom upravom, da se mise ne govore na rvackom nego na latinskom jeziku i da iz javne uporabe izbacimo svoje glagoljsko pismo. Biskupu Grguru su čak nuđene tri biskupije (Skradinska, Sisačka i Duvanjska) da se odrekne titule, koju mu je davao glavni rvacki vladar sve do 1330., ali ni Grgur ni Tomislav nisu uslišali zahtjeve papine delegacije, koje je donekle točno obradio povjesničar Nikola Maslać, koji je živio od 1895. do 1969. Na drugom, 928.,splitskom saboru mnogi papini zahtjevi su usvojeni, Tomislav se više ne spominje da je živ, a Grgur je prisilno postao upravitelj Skradinske biskupije. Da bi ti antirvacki zahtjevi sa splitskih sabora iz 10. stoljeća bili maskirani, bosansko ercegovački biskupi sve su to zavili u „jubilarnu godinu od rodjenja Isusa Krista“, protiv koje inače nemam ništa. Tako je nastavljena tradicionalna rvacka dioba na narodnjake i latiniste, danas globaliste. Zato se ne triba čuditi što su neki BiH biskupi propustili prihvatiti i najnoviji Papin pravorjek o Međugorju. Velik je to propust, štioci moji. Gospe draga, izmoli im oprost od svog Sina!
I nas trojica smo se dogovorili da ćemo ove godine u Došašću više moliti za sebe, svoje obitelji i narod da nam Bog oprosti ne samo grije mišlju, ričju i dilom, nego i propustom. Posebno ćemo moliti Svemogućeg da naši svjetovni i crkveni vlastodršci ne griše propustom. Zarekli smo se da nam božićni ugođaj neće pokvariti ni kriminal Euronove vlade, ni datum izbora za presjednika Države, ni lažno suosjećanje, 18. studenog u Vukovaru, Škabrnji… i diljem bivše i sadašnje Rvacke, jugočetničke vlasti prema poginulim i još uvik nepronađenim rvackim braniteljima.
Nadamo se da će biti koristi od naše molitve. Isuse nazarećanine, smiluj nam se za svoj rođendan koji ćemo ovih dana proslaviti.
Zagreb, 20. studenog 2024. B a r i š a